Galerija
Srednjoazijska verzija Mrtvog mora na Bliskom istoku jezero je u blizini gradova Murghab u Tadžikistanu ili Oš, preko granice - u Kirgistanu.
Karakul se nalazi na visini od četiri tisuće metara; smjestilo se na visokom planinskom masivu – Pamir, koji nazivaju i krovom svijeta. Staro je milijunima godina, a nastalo je na mjestu gdje je meteor udario o tlo.
Više je i od jezera Titicaca, koje se izdiže na 3810 metara nadmorske visine na granici Perua i Bolivije. Kako izgleda život u plutajućem selu koje leži na trski debeloj tek dva metra, možete provjeriti ovdje.
Tadžikistan je raj za obožavatelje vrhunaca; ondje planine prekrivaju čak 93 posto površine, a čak se polovica „kvadrature“ nalazi na visini iznad tri tisuće metara. Britanski kartografi nazvali su ga „jezero Victoria“, da bi ga Sovjeti kasnije prekrstili u Karakul, odnosno Crno jezero smješteno je kraj istoimenog sela.
Proteže se na 33 kilometra sa sjevera do juga te 24 km od istoka prema zapadu. Crno jezero tijekom dana promijeni i nekoliko nijansi, od tirkizne do kobaltno plave. U kombinaciji sa škrtim okolišem što nalikuje mjesečevoj površini čini prizor za pamćenje.
Naslage soli što ga okružuju daju naslutiti da je jedno od najslanijih u Aziji. Sol u vodi dozvoljava život tek otpornoj ribi koja može živjeti na pjeskovitom dnu jezera. No močvare i otoci na jezeru privlače mnoge ptice selice kao što su himalajski supovi i tibetanske sadže.
Jezero Karakul toliko je slano da je za plovidbu potrebna iznimna vještina. Trenutak nepažnje dovoljan je da se čamac prevrne. No to ne znači da se nitko ne pokušava otisnuti od obale. Regata na krovu svijeta okuplja entuzijaste koji se svakog ljeta okušavaju u kitesurfingu, raftingu i wakeboardingu (surfanje na dasci - obično uz pomoć glisera).
Tijekom Drugog svjetskog rata područje jezera služilo je kao zatvorski logor za njemačke ratne zarobljenike. Vjeruje se da je otuda poteklo neobično mnogo stanovnika svjetlije kose. Kasnije su ondje pasle ovce i koze kirgiških nomada koji su se penjali do jezera tijekom ljeta.
Selo na istočnoj strani jezero idealno je za snimanje filmova postapokaliptične tematike. Selo duhova izgleda poput labirinta kuća izgrađenih od gline i blata, nekoć svježe obojane u bijelu. Infrastrukture nema, tek poneko mjesto gdje se može prenoćiti.
> 7 važnih stvari o Moru smrti u kojem nitko ne može potonuti
Jedini preostali lokalni stanovnici malobrojni su Kirgistanaci. Oni organiziraju smještaj za neustrašive posjetitelje koji se ne boje nemilosrdne pamirske autoceste niti rojeva komaraca što nastupaju ljeti.
Nekoć raskrižje središnje Azije i stanica na Putu svile danas je sablasno prazno, a neobičnom ugođaju doprinosi „glasna tišina“ što baš kao i sol obavija staru bijelu džamiju i niske kuće ravnih krovova.
Odabrali Britanci: 10 najljepših hrvatskih gradova na moru
