"Ne želimo turiste u svojem gradu," izjava je koju baš nikada nećete čuti iz usta gradonačelnika. Osim ako njegovo ime nije Raffaello De Ruggieri, i ako ne govorimo o gradonačelniku Matere.

Čelni čovjek ovog pitoresknog bisera u južnoj talijanskoj regiji Basilicati priznao je da ne voli turiste novinarki Danielle Pergament za New York Times u prosincu prošle godine.

"Turizam će iscrpiti dušu grada, a ovaj grad ima prethistorijsku dušu," pojasnio je De Ruggieri te istaknuo kako povijest Matere seže 8000 godina u prošlost.

Ova je izjava još zanimljivija s obzirom na to da je Matera proglašena europskom prijestolnicom kulture za 2019. godinu, što će neizbježno donijeti nove goste u grad.

Prema turistima nepovjerljiv je i Salvatore Adduce, predsjednik Fondacije Matera Basilicata 2019.

"Bit ću brutalan: ne želimo turiste u svojem gradu. Turizam ne bi trebao biti pogledajmo crkvu, pojedimo tjesteninu i one hrskave crvene papričice, i ostavimo nekoliko komada plastike iza sebe. Želim da ljudi u Materi imaju iskustvo koje će promijeniti njihove živote, promijeniti cijeli svijet", rekao je za New York Times.

Baš zato Matera će tijekom 2019. godine prodavati propusnice po cijeni od 19 eura s kojima će posjetitelji postati privremeni kulturalni stanovnici ovoga pitoresknog gradića. Svaki će posjetitelj biti zamoljen da ostavi jedan osobni komad gradu, koji će na kraju godine postati eksponat u posebnoj izložbi.

Matera je talijanski gradić s dugom poviješću. Nekoć se zvao Lucania, a smatra se jednim od najstarije neprekinutih naseljenih mjesta na svijetu. Život je ovdje uvijek bio težak, vladalo je veliko siromaštvo, a do pedesetih godina prošlog stoljeća bila je zabilježena i visoka stopa smrtnosti dojenčadi.

Zahvaljujući vjeri u lokalnu zajednicu i ljude gradić je s vremenom rastao i razvijao se. Turisti su se počeli za njega zanimati nakon 1993. godine kada je UNESCO stavio Materu na popis zaštićene svjetske baštine.

Matera je uvrštena na ovaj prestižni popis zbog neobičnih umjetnih špilja - Sassi koje dominiraju starim dijelom grada, a u kojem je većina ljudi živjelo do 1952. godine. Dakako, zbog porasta turista lokalni su poduzetnici odlučili te špilje pretvoriti u luksuzni smještaj za odmor koji "crpi dušu grada“.

Simbol Grada Grijeha: Zgrada u kojoj žele otkriti tajnu mozga