Galerija
I ako planirate obilazak Venecije i Padove, grad je sjajna polazna točka, a nemojmo zaboraviti ni da se Hrvatima omiljeni outlet u Noventi di Piave nalazi tek pola sata od grada. Također, tu je i zračna luka Antonio Canova, koja je popularna zbog sasvim solidnog broja letova koje omogućuju niskobudžetne aviokompanije. Upravo sam zahvaljujući letovima na Siciliju, odnosno u Maroko – i upoznao čari Trevisa, inače bi i meni grad ostao nepoznanica.
Što vidjeti?
No dobro, što uopće vidjeti i raditi u ovom gradu koji broji nešto više od 80 tisuća duša? Osobno, preporučam prvenstveno šetnju starim dijelom gradom i posjet zidinama. Tu je i nemali broj crkava, manje i više bitnih, a moguće se provozati i kanalima, koji nisu ni blizu napučeni kao oni venecijanski.
Kao i u svakom talijanskom gradu, izvrsna je ideja sjesti u neku od uličica i naručiti Aperol Spritz, uz koji vam često dođe i zdjelica čipsa ili maslina, da nešto možete i čvaknuti. Cijene? Grad sam posjetio zadnji put prije otprilike pet godina, i znam da sam tad Aperol pio za popularna 3 eura. Da, danas je to sigurno nešto više, ali s obzirom da smo i doma već navikli na europske cijene – nećete doživjeti šok po novčanik.
Svijet je Treviso zadužio s najmanje dvije globalno poznate stvari. Iako je bilo rata između regija Furlanija Julijska krajina i Veneto, smatra se kako je jedna od najpoznatijih slastica, kolač tiramisu, nastao upravo u ovom gradu. A oko druge stvari spora nema, jer je ovdje (točnije u malom mjestu 6 kilometara dalje) nastao jedan poznati brend modne industrije čiju ste odjeću sigurno nekad nosili. Možda pogađate, a možda i ne, ali riječ je o Benettonu, pa ako ste već u posjeti, priuštite se neku majicu ili hlače iz grada gdje je sve počelo.
Gdje jesti?
I za kraj, jedna topla preporuka za ono najvažnije – hranu. Prvi put kada smo bolja polovica i ja došli u Treviso odlučili smo se za restoran Carbone. Ne da nismo pogriješili, nego smo se svaki put nakon toga, bili sami ili s prijateljima – ovdje rado vratili. Hrana je odlična, isplati se naručiti tatarski a poslije njega fini, ogromni firentinski odrezak. Koliko je god dobra hrana, ništa ne bi bilo bez sjajne posluge i atmosfere.
Uvijek pamtim da smo pri prvom dolasku, čekajući na stol, dobili dva prosecca na račun kuće, da skratimo to vrijeme. A gospođa Cinzia, koja je i vlasnica restorana, za vrijeme večere se sve trudila objasniti, da bi nas na kraju ispratila s poklonom – bocom prosecca. Iako je sve to i mogla preskočiti vidjevši da smo stranci i da je upitno hoćemo li ikad doći ponovno kod nje, nije to napravila, već nas je time kupila. Tako da, kad smo u Trevisu jedno je sigurno: idemo jesti kod Cinzije.
Nova pizza na Trešnjevci: "Otvorit ćemo 19 novih pizzerija diljem Hrvatske do 2030. godine"
