Galerija
Na majušnom otoku Vrniku nadomak Korčule poznatom po "bijelom zlatu“, slavnom kamenu koji je othranjivao generacije još od antičkog doba, ispisale su se posljednje stranice pripreme za uzbudljivu ugostiteljsku priču o kulturi, umjetnosti, povijesnoj baštini i gastronomiji. Taj otočić s kojeg su hladne zime otjerale stalne stanovnike i danas odiše bogatom prošlošću što se isprepliće s vizurama Pelješkog kanala i plažama koje su Korčulanima duboko zapisane u sjećanje na djetinjstvo.
Na svojevrsnu recepciju otoka, u Vrnik Arts Club koji se smjestio u nekadašnjoj zgradi stare škole pristiže se iz Krmače kraj Lumbarde brodom kroz tjesnac Ježevice. "Umjetnički klub" vrata je otvorio izložbom Charlesa Billicha, australskog umjetnika koji se rodio u Lovranu kao Karlo Bilić.
"U Vrnik Arts Clubu gost će dobiti baznu informaciju o tome što sve otok nudi. Ondje će moći kupiti suvenir akademskih umjetnika stvarne vrijednosti ili pogledati kratki film o povijesti i ljudima koji su potekli s otoka u prostoriji osmišljenoj kao staroj učionici. Vrnik ima posebnu energiju; rasadnik je umjetnika o kojima će biti riječi, kao i o kamenu što ostavlja jasne znakove svojeg bića u najljepšim građevinama svijeta“, priča Pero Lozica o "mlađem bratu" popularnog restorana Moro Beach Stupe - samoodržive hedonističke oaze namijenjene prvenstveno milenijalcima, koju opisuje kao ciljani raj za nautičare i dnevne izlete iz snova.
Efektno osmišljeni detalji Moro Beacha poput morske ljuljačke ili okvira za slike koji obrubljuje najljepši pogled na plažu osvojili su društvene mreže, a instalacijama koje su prepoznate u svijetu kao trend umjetničkih skulptura uz more uskoro će se pridružiti još jedna o kojoj će se puno pričati.
Vrnik će se uvelike razlikovati od Mora. U restoranu s limitiranim brojem stolova posluživat će se tradicionalna jela na moderan način. Glazba će eventualno dopirati s gramofona ili violina, ali samo u posebnim trenucima kao što je zalazak sunca, što je, kako kaže Lozica, i primjereno takvom povijesnom mjestu.
Vrnik s istoimenim selom najstariji je i najglasovitiji korčulanski kamenolom. O "kamenom dobu" mirisnog otoka svjedoče opipljivi ostaci koji su oblikovali njegovo lice. Ondje se mogu vidjeti desetak metara visoke isklesane litice pod kojima se čovjek osjeća maleno, kao i prokopi, hodnici te obrasle tračnice kojima su nekoć klizili vagoneti puni vrničkog kamena.
Iz kâva, odnosno starih kamenoloma, materijal se vadio, ali i obrađivao od antičkih vremena. To se "kameno blago" koristilo za slavne građevine poput Aja Sofije u Istanbulu, parlamenta u Beču i vijećnice u Stockholmu, kao i bisere arhitekture u Hvaru te Dubrovniku. Kako objašnjava arhitekt Otto Barić, Vrnik nema urbanu strukturu ulica i centra. Nakupine kuća bez pravila su rasle kroz stoljeća, a novi bi centar mogao biti upravo na prostoru između stare mjesne škole i crkve Gospe od Pohođenja.
Oni koji požele dulje istraživati otočić ili uživati na plaži do zalaska sunca moći će i prespavati u jednom od dvaju luksuznih apartmana u potkrovlju nekadašnje škole, s pogledom koji se ne zaboravlja.
> Hedonistički vodič po Korčuli: 18 mjesta na kojima se fino jede i pije
No Vrnik nije jednina prinova u Perinoj obitelji. Na ekskluzivnom položaju u gradu otvara De Canavellis, restoran koji će funkcionirati kao sinergija fine dininga i prvoklasne riblje ponude, ovisno o željama i vremenu koje gost ima na raspolaganju. Ime duguje Petru Kanaveliću, jednom od najvećih hrvatskih pisaca 17. stoljeća, posljednjem muškom potomku stare, vrlo bogate i ugledne korčulanske plemićke obitelji. Na istoimenom šetalištu u zalazak sunca moći će se uživati u piću s pogledom na sunce koje se spušta u more – bilo da je riječ o vinu s pomno birane karte ili koktelima Marijana Maksana koji se proslavio u zagrebačkom Dežman baru.
Uz Igora Gudca i Matiju Kruhonju koji su sa svojim timom prošle godine otvorili sezonu vrhunske kuhinje u Moro Beach Stupe na Korčulu je stigao i Matija Bogdan, vrsni kuhar zarazno pozitivne energije. Nakon Baltazara i Dubravkina puta stažirao je kod Daniela Pattersona u San Franciscu te dvije godine proveo u Ledburyju, britanskom restoranu s dvije Michelinove zvjezdice i titulom jednog od 50 najboljih u svijetu. U Londonu je preživio sumanuti tempo i usavršio znanje, a nakon Korčule vraća se kod mentora Bretta Grahama, ovaj put kao sous chef - no to je neka druga priča.
Bogdan je najavio kako se veseli chef's tableu na vrhu Kanavelićevih bedema, što se željno iščekuje. Pero Lozica potvrđuje kako će nivo kuhinje koju će prezentirati biti iskorak.
"Nije biti lako chef na malom otoku. Tu se živi kao na brodu i da biste uspjeli, treba vladati pozitivna energija. Moraju pomagati jedni drugima i prihvatiti činjenicu da svatko ima pravo na loš dan. Mladi kuhari ovdje nisu tašti, komuniciraju jedni s drugima i šalju jedni drugima goste. Najveći mi je gušt kad gost koji je kod mene usidren po preporuci ode u Mahu ili kod Mate pa se na povratku vrati oduševljen", objašnjava Lozica dodajući da je stigao novi val korčulanskog turizma i naglašavajući kako je pritom ključno ostati vjerodostojan te dio svojeg života neprestano pretvarati u čaroliju za goste.
"Godinama je Korčula imala tu stigmu da je tranzitna luka za najviše jednu noć u kojoj nema kvalitetne gastronomije. Trudom mlađe generacije i nekoliko starijih kadrova to se ispravilo. Danas je Korčula izvrsno mjesto za nautičare koji žele provesti vrijeme na moru, u gradu, ali i na selu. Seoski turizam također je s vremenom doveden na visoku razinu. Moramo biti ponosni na to, ali i zaokružiti gastronomsku priču tako da uđemo u glavu gosta i ostvarimo ono što priželjkuje. Otvaranjem što više malih, šarmantnih mjesta na kojima će gost u sedam dana moći ispuniti svoje potrebe možemo to postići. Razvoj sigurne nautičke infrastrukture prihvatljive vlasničkom brodu mora biti cilj svima.
Važan je i razvoj kulturnih sadržaja. Filmski te barokni festival, izložbe i koncerti dodatna su vrijednost, kao i popratni sadržaji koji će se održavati podižu Korčulu na kulturni nivo koji želimo. Važno je naglasiti da je Korčula počela živjeti i zimi. Jedini je otok koji drugu godinu zaredom ima klizalište, održao se i Advent te kvalitetan doček Nove godine. Smatram kako imamo uvjete da se sezona produlji na šest mjeseci uz izvansezonska događanja i ciljane priče. Sudjelovati bi trebali i mladi kako bismo goste zajedničkim snagama, kroz povijesne, kulturne, gastronomske i enološke zanimljivosti Korčule, ali i Pelješca privukli da ostanu dulje", kaže Pero Lozica koji je u međuvremenu registrirao brend Okusi Korčule.
Otočki proizvodi poput selekcije maslinova ulja, džemova, likera, dehidriranih rajčica ponudit će se kao gastronomski suvenir. Najavio je i premium brand Korkyra Melaina (grč. melainos - crn) prema antičkom nazivu Crna Korčula. U crnoj kutiji sa serijskim brojem nalazit će se samo najbolji proizvodi.
> Kočje: Prirodni fenomen na Korčuli za ljubitelje nedirnute prirode
"Svi koji ovdje dođemo inficiramo se virusom Korčule. Preuzme nas i iskreno je zavolimo", zaključuje Lozica.
