Pizza Cut Duck posljednjih je nekoliko godina postao kultni restoran brze hrane u Zagrebu, iako brza hrana koju oni poslužuju i nije tako "brza". Ima tu i pizze, ali popularnost su stekli kuhanim gablecima.
Svako jutro chef Igor Gudac diže se u 4 i počinje kuhati. Pripreme obavlja dan prije, reže povrće, kuha temeljce, napravi sve što može stajati. Oko 8 mu se pridružuje suchef, a Igor je do tada već obavio i kupovinu na placu. U počecima je birao namirnice, sada ga već čekaju. Trgovci znaju što traži, pa mu svježe meso i povrće pripreme. Ono što on voli su jetrica, glava, vrat i druge "čudne" stvari.
Gužva u Pizza Cut Ducku počinje oko 10 i traje do 13 sati, kad Igor i kolege pripreme 200 gableca za svoje vjerne mušterije.
Igorova priča počela je prije 20-ak godina sa školom u Opatiji i prinudnim sezonskim radom, gdje se rodila ljubav prema pripremanju hrane, ali i novcu, jer je zarada bila dobra. Uobičajena "tlaka" obaveznog vojnog roka Igora nije mučila, jer je tamo upoznao dečka koji ga je naučio sve o samoniklom bilju, što se savršeno uklopilo u njegov kuharski razvoj. Radio je potom u slastičarni u Rijeci. O slastičarstvu, priznaje, nije puno naučio, ali zato o timskom radu je, što mu danas dobro dođe u vođenju vlastitog restorana.
Svoj stil, farm to table, razvio je u restoranu Zeleni vir u Gorskom kotaru, lokalu Hrvatskih šuma, a upotrebljavao je namirnice koje je imao, pretvarao ono što nije bilo privlačno u nešto dobro. Nakon toga priča je manje-više poznata. Doselio je u Zagreb, upoznao svoju ženu Jelenu, vlasnicu Pizza Cuta u Teslinoj ulici i skupa su krenuli u posao.
"Prva dva mjeseca jeo sam po gradu, vidio što fali ljudima pa počeo kuhati. Naši su gosti zapravo razvili Duck usmenom predajom, ne ja. Ni kunu nisam uložio u marketing", kazao je Igor.
Kuha na osjećaj, nema standardizacije, svaki dan jelo je drugačije, kao i priroda. Njegov brend je svinjska glava, koju, iznenađujuće, najviše vole žene. "Pazim da u jelu ne bude 250 grama proteina, 250 grama ugljikohidrata, obroci su manji jer je u pitanju gablec. Tko želi ručak, neka ide u restoran", poručuje Igor.
Osim gableca, Pizza Cut Duck radi i slow food večere u 5 sljedova za 200 kuna. Krenuli su s nekoliko tjedno, a sada su svaki dan i svih 20 mjesta na svakoj večeri je rasprodan.
Iako "gadni" dijelovi mesa u neobičnim kreacijama čine njegov kulinarski potpis, ako nema kvalitetnog mesa na Dolcu, Igor pripremi i samo povrće. Nitko se ne žali. "Za večeru sve koristim, vrat od purice, na primjer, koji je neobična i jeftina namirnica. Koristim sve što je teško obraditi", kaže Igor, a trenutno mu je na meniju piletina, jer ju drugi sve manje koriste. Od nje radi sve, štrudle, odreske, sporo kuhanje, gulaš s piletinom...
A sve svoje kreacije bilježi i fotografira, čak i one koje nisu dobre. Bilo je puno eksperimentiranja u osmišljavanju recepata. Puno toga se i bacilo. Ali, vježbom do savršenstva. "Najveću zaslugu za današnji Pizza Cut Duck ima suchef Danijel Jularić, on je duša lokala, radi naporno za nikakvu plaću. Svoje djelatnike ne bi mijenjao ni za što. Mario Tomić zadužen je za tijesto i pizze, pomaže u svemu i hoće učiti. Za njega će se još čuti. Ne bi mogli ni bez cura, na njih moramo paziti", ističe Igor.
Dodaje da ako se loše osjeća, taj dan ne kuha. Kada radi, prvi se diže, zadnji liježe. Spava po 5 sati, tako je navikao. Radnici su u Pizza Cut Ducku do 16, a vraćaju se za pripremu večere, dok je Igor tamo cijelo vrijeme.
Iako su svi gableci rasprodani već ujutro, možete okušati sreću i naručiti svoju porciju do 23. prosinca, do kada Pizza Cut Duck još radi u postojećem obliku. "Razina će biti tu negdje, ali nova, bolja verzija Ducka se otvara. Dečki pod zidom rade na novom konceptu, a ja će uvijek biti tu negdje, makar u pozadini", objašnjava Igor ne odajući ništa više o onome što očekuje goste. Iako su mediji u posljednje vrijeme pisali o njegovom odlasku u Ameriku, još, kaže, nije siguran hoće li otići ili nastaviti priču u Zagrebu.
