Cairns, gradić na dalekom sjeveru Queenslanda. Čudno je to što me se nije pretjerano dojmio kad sam bila tamo, a opet ga se često sjetim. Neobično mjesto. Sam grad nema baš nekih plaža niti je za kupanje, ali je zato jedan od najpoznatijih ulaza u 7. prirodno svjetsko čudo - Veliki koraljni greben.
Imala sam sreću sjediti pokraj prozora na putu iz Gold Coasta prema Cairnsu. I imala sam sreću vidjeti to čudo iz zraka. Najveće živuće biće na planeti. A vidi se iz svemira. 2300 km. 2900 grebena. 900 otočića. I razlog je mog odlaska u Cairns. Sad dok ovo pišem, ni sama ne vjerujem da sam tamo bila.
Sletjela sam na aerodrom i ovo je prvi put da me nitko nije čekao. Par dana prije dogovorila sam spavanje kod jednog couchsurfera. I to je bio prvi put da ću to isprobati. Mogla sam i rezervirati hostel, možda upoznati hrpu mladih, ali pošto sam rekla samoj sebi kako ovaj, 3. put u Australiji, moram napraviti neke stvari koje nikad nisam, tako sam htjela isprobati i taj couchsurfing.
Za one koji ne znaju, couchsurfing je zajednica ljudi od preko 14 milijuna lokalaca i putnika.
Šema je ovakva: želite li negdje ići, upoznati kulturu preko lokalnih ljudi ili nemate novaca za plaćanje smještaja, registrirate se na ovu mrežu, ukucate grad u koji želite ići i izlistaju vam se potencijalni "udomitelji" koji su vas spremni ugostiti na koji dan, pružiti vam svoj kauč ili sobu koju imaju viška. Isto tako i vi možete ugostiti nekoga kod sebe. Sve je besplatno. A možete ne samo upoznati nove ljude i kulture, već steći i nove prijatelje, jer osim što dobijete smještaj, couchsurferi dogovaraju sastanke i izlaske, organiziraju izlete i međusobno se druže. Tako sam se i ja u Sydneyu našla s par njih, ali o toj priči drugom zgodom.
Izlazim iz aerodroma i prvo što osjetim je takva sparina. Po prvi sam put u životu u pravim tropima. I gdje ću sad? Zašto ti aerodromi uvijek moraju biti na periferiji? Šaljem poruku svom couchsurferu Heathu da sam stigla i pitam ga kako doći do njegovog stana. On mi vraća poruku i govori da će doći po mene. Ja mu se od srca zahvaljujem i govorim da se ne treba mučiti. Ipak je došao.
Bilo je tako čudno. Evo me tu na drugom kraju svijeta, u gradu gdje nemam nikoga, stranac je došao po mene, utovario mi stvari u svoj prtljažnik i sad me vozi u svoj stan. Valjda. E da me sad majka čuje. Što je još nelagodnije, bio je malo stariji pa se nisam osjećala ugodno nabacivati pošalice kao s nekim svojih godina. Ali vrlo ljubazan. I to mu nije prvi put da je ugostio strance. Nakon 10-ak minuta vožnje, parkirali smo se pred zgradu. Uzela sam stvari i krenuli smo prema stanu.
Kako neobično, nisam mogla vjerovati da ja sad tu idem s nepoznatim čovjekom u stan. Valjda moraš imati i dozu ludosti u sebi da to napraviš. A toga kod mene na izvoz. Bio je sa mnom svega minutu, kratko mi objasnio kako se snaći po gradu, dao mi duple ključeve i rekao kako mora natrag na posao, a radi ni više ni manje nego na aerodromu. On odlazi, ja ostajem sama u stanu. Gledam u te ključeve u svojoj ruci i ne mogu vjerovati da mi je netko tko me zna 10 minuta, ukazao toliko povjerenje. Samo je tako ostavio stranca u svom domu. Živi(j)o drugačiji sklop u glavi! Živjela vjera u ljude.
I sad ja razmišljam, na slici na njegovom profilu su bili i on i neka ženska, a sad nje nema. U brzini mi je dobacio da je ona sad trenutno u Engleskoj, a da je u stanu još jedna cura koja živi kod njih, ali sad trenutno spava. Mislim si bože dragi da nije neka muljaža.
Odlažem ključeve na stolić i spuštam ruksak na pod. Na kauču me čeka posteljina. Ajme koji stan. Prostran, predivan, pun preslatkih detalja i boja. Mislim da ljepši stan uživo nisam vidjela. A tek terasa. Prepuna zelenila i cvijeća. Onda još ta cijela zgrada ima bazen i jacuzzi. Prvo couchsurfing iskustvo pa ovo. Nije loše, Sanda, nije loše.
Nakon početnog upoznavanja stana, krećem upoznavati i Cairns i odmah za sutra rezervirati izlet na Veliki koraljni greben u jednoj od mnoštva malih turističkih agencija. Ipak sam tu samo 3 dana i ne valja gubiti vrijeme.
Doslovno na svakom drugom koraku nalazi se po jedna mala turistička agencija. Svi nude izlete na Veliki koraljni greben i svi žele svoj dio kolača. Grebena je mnogo i postoji opcija ići na one koji su bliže obali te na one koji se nazivaju vanjskim koraljnim grebenima, a oni su navodno ljepši i posebniji. Nalaze se i po par sati vožnje brodom od obale. Nakon razgovora s agentima, odlučim se za tu jednu agenciju i uplatim put za jedan od vanjskih grebena. Nije beg cicija. To je jednom u životu. A usput molim boga da sutra vrijeme bude ok.
Sjećam se kad sam bila u hostelu u Byron Bayu kako smo pričali da se ne smije roniti na boce bez certifikata, a on je jako skup i da bi ga dobio moraš upisati kratki tečaj. E, a na ovom brodu koji sam rezervirala ima, zamislite, tzv. introdukcijski zaron, što znači da možeš ići roniti na boce i bez tečaja. Nisam mogla doći sebi od sreće i nadoplatila sam i to. U priči dalje slijedi zašto to nisam trebala napraviti.
Nastavila sam dalje šetati po Cairnsu, sparina me ubijala. Inače sam kao deva, ali ovdje ne prestajem piti i biti žedna. Jedan dečko iz agencije me upitao da li planiram unajmiti podvodnu kameru. Nisam ni znala da imam tu opciju. Još sam prije puta u Australiju, u Zagrebu u jednom dućanu kupila malu akcijsku kameru, neke žnj marke, koja je bila očito pokvarena, pa sam je vratila i odlučila ići bez nje. Pa me ova opcija i više nego obradovala. Zato sam nakon ugovorenog izleta otišla u jedan dućan, ispunila papire i dobila kameru.
Popodne se Heath vratio s posla i poslao mi poruku da li želim s njim i tom curom koja je kod njega na večeru. Pošto sam još bila u gradu, rekla sam da ću im se javiti poslije. Chantal, djevojka iz Kanade, porijeklom Njemica, došla je kod njega prije par tjedana na cauchsurfing. I toliko joj se svidjelo, da je odlučila unajmiti sobu u njegovom stanu. I toliko je draga da mi je odmah kad je čula da sam došla slala poruku da će doći do grada pa možemo na piće. Kad sam se predvečer vratila u stan, išla sam se povratiti u život ronjenjem u osvježavajućem bazenu i nabacila par selfija iz jacuzzija da se mogu preseravati pred frendovima. A navečer smo se mi couchsurferi podružili u stanu.
Tu prvu noć spavala sam u dnevnom boravku na nekom velikom jastuku na podu koji se stavlja na one vanjske garniture. Heath mi je rekao da će mi tu biti udobnije nego na kauču. I nije bilo loše. S jedne strane stana bila je Chantal u svojoj sobi, a s druge Heath u svojoj. Naravno, noć je bila besana, kao i svaka kad promijenim svoje prirodno spavalište. O žegi da i ne pričam. Stvarno ne znam da li bi se mogla priviknuti na život u tropima.
I dolazi to ključno jutro, budimo se rano i spremamo za izlet na Veliki koraljni greben. Moj ultimativni cilj u Australiji. Ispalo je i da Chantal ide na moj brod. Njoj se toliko svidjelo ronjenje da je odlučila 7 dana volontirati na brodu u zamjenu za besplatno ronjenje.
I tako smo prošetali do marine, ukrcali se na brodić koji će nas odvesti do tog čuda prirode...
(nastavak u idućem broju :D)
Još Sandinih zgoda pročitajte na njenom blogu Gate 32 i na Facebook stranici.
