Galerija
Oni dopuštaju državnom vrhu poput predsjednika i ministra obrane izdavanje zapovijedi i vođenje ratnih operacija iz zraka. Tko sve ima avione sudnjeg dana, teško je reći sa sigurnošću. Njihovo posjedovanje, pak, priznale su tek Sjedinjene Američke Država i Rusija.
U SAD-u se ovakvi zrakoplovi nazivaju Nacionalni zračni operativni centri (National Airborne Operations Center ili NAOC), a u upotrebi su od sedamdesetih godina prošlog stojeća. Amerikanci trenutno upravljaju flotom od četiri zrakoplova sudnjeg dana, odnosno s četiri Boeinga E-4B Nightwatch modela. Tehnički rečeno, to su modificirani zrakoplovi Boeing 747-200 koji odjednom mogu primiti do 112 članova posade.
Zrakoplov sudnjeg dana ima tri palube te je podijeljen u šest funkcionalnih cjelina – ima zapovjedni centar, konferencijsku dvoranu, prostoriju za izvještavanje, radni prostor operativnog tima, komunikacijski centar, ali i prostor za odmor.
Može se kretati maksimalnom brzinom od 970 kilometara na sat, a projektiran je da izdrži elektromagnetski impuls i toplinske učinke nuklearne eksplozije. Ima posebne zaštite i sustave hlađenja kako bi osigurali neprekidan rad, te sigurnost posade i opreme.
Boeing E-4B Nightwatch ima mogućnost nadopune gorivom u zraku što mu omogućuje dugotrajni boravak među oblacima – i do tjedan dana bez slijetanja uz odgovarajuću potporu. E-4B je glavni zrakoplov sudnjeg dana u SAD-u. Ipak postoji i letjelica Boeing E-6B Mercury koja se smatra letećim zapovjednim centrom za podmornice opremljene nuklearnim projektilima.
Unatoč svim tim čudima tehnologije Amerikanci vjeruju kako je postojeća flota zastarjela, a američko ratno zrakoplovstvo sklopilo je ugovor sa Sierra Nevada Corporationom o razvoju nove generacije aviona sudnjeg dana pod imenom Survivable Airborne Operations Center (SAOC), odnosno E-4C. Prvi zrakoplovi trebali bi biti isporučeni 2036. godine.
Pogledajte kako izgleda avion najbogatijeg šefa narkokartela u povijesti
