Galerija
Reći da su Konjevrate malo mjesto ne bi nimalo bilo pretjerivanje jer po zadnjem popisu imaju ukupno 173 stanovnika. Gdje se uopće nalaze i zašto bi itko tamo išao, sigurno se pitate.
Konjevrate su smještene u Dalmatinskoj zagori, nedaleko od Šibenika, a za mjesto sigurno ne bi nitko čuo da ovdje ne postoji jedna fantastična konoba – Konoba Vinko. Zbog njih, kaže nam konobar, skreću s autoceste samo da bi se ovdje najeli. Dolaze iz Splita, pa čak i iz Zagreba na ručak, a ni zaletjeti se iz Dubrovnika na objed ovdje nekima nije strano.
"Teško je povjerovati da netko ciljano iz Splita, koji ima toliko restorana, dođe ovamo samo da bi jeo, a događa se i da dođu samo po hranu i nose ju doma jesti, u Split. Jednom su od nas naručili 40 kilograma mesa, odojka, za vjenčanje u Frankfurtu, a išlo je pečenje i za vjenčanje u Nicu", kaže Maja Krnić.
Po čemu je ova konoba uz cestu, koja kao i mnoge druge u okolici nudi pečenje i još nekoliko jela, tako posebna? Za to je sigurno zaslužan njezin vlasnik Vinko Krnić, koji u posljednje vrijeme posao vodi s kćeri Majom. Oni, ali i svi djelatnici, kuhari i konobari, duša su lokala, a dušu daju i svojoj hrani.
Na prvi pogled moglo bi se učiniti da ovdje nema ničeg posebnog. Da se tu uopće nalazi restoran, pokazuje samo jedna tabla, dosta uklopljena u okoliš, pa nije toliko upadljiva, a pogled zakriva visoka ograda, pa se možete zapitati ulazite li u restoran ili na nečiji privatni posjed.
Na dvorištu je svega pet stolova, svi su uvijek puni, a za njima sjede već stalni gosti koji su se s Vinkom sprijateljili davnih dana. Unutrašnjost je nešto veća, restoran je smješten u obiteljskoj kamenoj kući staroj nekoliko stotina godina.
Nekada davno, za Vinkovih predaka, prije stotinjak godina, ovdje je bio restoran, a on je tradiciju odlučio oživjeti 2004. godine. Tada je otvorio samo pečenjarnicu, nije bilo ničega, kaže, samo obiteljska kuhinja bez pravih restoranskih uvjeta. Sve što je postojalo bili su ljubav i volja. A kvaliteta je dovela do proširenja ponude.
Pa kako je ova nekadašnja pečenjarnica uz cestu danas na TripAdvisoru sa svojih 5 zvjezdica nadmašila i najbolje restorane u Hrvatskoj, one s Michelinovom zvjezdicom.
"Rođak je tražio ručak za veću obitelj pa smo tada prvi puta pripremali za više ljudi koji su došli organizirano. Krenuli su nam dolaziti za pričesti, radili smo za 25 ljudi, a onda smo dobili narudžbu za 50 ljudi, koje tada nismo imali gdje smjestiti. Odlučio sam napraviti nadstrešnicu ispred kuće kako gosti ne bi pokisli. I tako smo se proširili", prisjeća se Vinko.
Sada u objektu mogu smjestiti 100-tinjak ljudi, a više od toga ne planiraju se širiti. "Sve više od 100 značilo bi gubitak na kvaliteti. Nećemo tako. Cijelo smo vrijeme puni, a razlog zbog kojeg svi dolaze jest to što radimo po obiteljskoj recepturi, ne prilagođavamo jela niti koristimo jeftinije namirnice za restoran od onih koje bismo koristili u kući. Uzimamo rižu od koje kila u veleprodaji košta 40 kuna", ističe Vinko.
A to se u hrani i osjeti. Jedan od specijaliteta koje pripremaju jest skradinski rižoto, koji se pravi samo od najkvalitetnijeg mesa. "Radi se s teletinom, a meso ne smije imati niti jednu jedinu žilicu. Radi se najmanje 12 sati, a nekad i po 14, 15. Moj otac bio je kralj rižota, a ja ga spravljam po njegovu receptu. Rižot se ne smije brzo spremati, ne smije biti kemije, svaki puta mora biti ista doza, ista porcija i vrlo kvalitetna riža", kaže Vinko.
Dodaje da pršut uzimaju od domaćih seljaka koji znaju čime su svinju hranili, mora biti na domaćoj hrani najmanje 10 mjeseci, a meso se suši najmanje dvije godine, pa i više. Sirevi, svježi i suhi kravlji te suhi ovčji stižu s Paga, žitarice za kruh iz Ogulina, vina su također domaća – šibenske i dalmatinske autohtone sorte, a vino kuće je Debit. Ni ponuda piva ne zaostaje, pa tu možete popiti zanatska piva Zmajsku i San Servolo.
Osim pečenja i skradinskog rižota, u ponudi su janjeća jetrica na venecijanski, tripice, mali odojci s hrskavom kožicom, a specijalitet je kuće odojak s ražnja. Tu su i odležani teleći kotleti koji 10 dana stoje u ulju te odležani juneći ramstek, koji je u ulju 20-ak dana.
Kruh ispod peke, napravljen od pet vrsta žitarica, kukuruza, ječma, pšenice, prosa i raži, posebna je delicija, a nakon svega ne smijete propustiti ni domaće kolače koje spravlja Maja. Na meniju ih je svega pet, a iz prve ruke možemo pohvaliti osvježavajuću tortu od naranče s jogurtom i keksom te kolač od mrkve, oraha, sira i maslinova ulja. Pored toga, tu su još i pita od jabuka, voćna krostata i čokoladna torta bez glutena.
"Velik rad ulažemo u sve, tu sam od 10 ujutro do 23 sata, svaki dan već 12 godina. Ako to ne volite, ne možete to ni raditi. Svi u restoranu smo kao obitelj i moramo funkcionirati poput dobro podmazanog stroja", zaključuje Vinko.
Konoba je uvrštena i u jedan londonski vodič The Handbook News, u sklopu članka "5 stvari koje morate obići u Šibensko-kninskoj županiji", a dvije godine zaredom dobila je nagradu Zlatni pinjur.
Ako se nađete u ovim krajevima, svakako ju obiđite – nećete požaliti. Hrana je vrhunska, cijene ne previsoke za ponudu, a konobari su vrlo ljubazni.
