Putevi ražnja koji hipnotiziraju krugovima slasti i prstiju masnih od kožice što hrska pod zubima vode u dalmatinsko zaleđe, gdje štovatelji kulta slasnog mesa žmirećki znaju koordinate fine janjetine, odojka i mlade kapulice.
Jedno od mjesta o kojem se u krugovima gastroznalaca priča na sva usta jest i Vinko, konoba u Konjevratima, selu u šibenskom zaleđu koje broji tek stotinjak stanovnika. Idealna stanica za vraćanje energije nakon vrzmanja po Skradinu ili istraživanju ljepota Nacionalnog parka Krka omiljena je i kod domaćih, kojima nije problem potegnuti iz Splita, Šibenika, pa i daljih mjesta na ručak, što se jasno vidi po tablicama na parkiralištu.
Da Vinko nije klasično mjesto uz cestu, gdje janjičari maste brke pod burom išibanim tablama na kojima se teško može razaznati ime restorana, vidi se već na ulazu. Priđete li restoranu, mogli biste pomisliti da masivna drvena vrata pripadaju kakvom dvorištu čiji puteljak vodi u obiteljsku kuću. Zapravo i ne biste bili daleko od istine jer se obiteljski posao ondje njeguje godinama, a hrana je mnogo više od samog posla ili igre na ražnju. S kvakom na vratima otvara se i pogled na lijepi vrt s drvećem, biljem i drvenim stolovima koji su dovoljno razmaknuti za bezbrižnu izolaciju, a slagalica zelenila, kamena i drveta idealna je kulisa za poseban doživljaj hrane.
Konoba Vinko - 8 (Foto: Tomislav Krnić)
Bez obzira na to što se može činiti da se Vinko smjestio „usred ničega“, nemojte očekivati da ćete sigurno naići na slobodan stol, osobito vikendom. Kako ne biste ostali gladni, dobro je prethodno se najaviti mailom ili telefonom, osobito u sezoni. Popularnosti konobe doprinosi i preporuka Michelina - Bib Gourmand znak je za dobar omjer kvalitete i cijene.
Listajući jelovnik, pogled se najprije zaustavlja na ovčjem siru i pršutu, pa i šparogama s jajima navratite li dok im je sezona, a zatim i janjećim tripicama i jetricama na venecijanski po kojima je Vinko poznat. Čuven je i skradinski rižot koji se marljivo miješa 12 sati. Za teletinu ispod peke potrebno se nešto ranije najaviti, a u ponudi je i odležani ramstek. Počasno mjesto na jelovniku imaju jela s ražnja: od odojka, koji je specijalitet kuće, do pivca i janjetine, kao i tuke na koju se dolazi u zimskom periodu.
Kad nepopravljivi obožavatelj janjetine kaže da mu je odojak kod Vinka toliko dobar da ne zna što bi prije naručio, onda vam je sve jasno. Doista, vruće, nježno i mirisno meso pod hrskavim pločicama što pucketaju poput kakvih listića karamele i slast koju pruža tek toliko masnoće koliko je potrebno za savršen zalogaj, uz senzacionalni domaći kruh od više vrsta brašna i gutljaj finog vina, sasvim je dovoljno za sreću i guštanje u trenutku. Ljubitelji slatkiša kažu da se isplati ostaviti mjesta i za jedan od deserata poput torte od čokolade ili naranče, ili pak kolača od mrkve.
Pogled na vinsku kartu sugerira da se radi o promišljenom izboru hrvatske kapljice, a tko se odluči na klasični gemišt, neće ostati razočaran jer je Vinkov kućni debit ugodno iznenađenje.
Vinkov uspjeh leži upravo u detaljima - od odabira kvalitetnih namirnica do istančanog osjećaja za okuse, kao i prijateljskim cijenama. Stoga ne čudi da kilometri nisu prepreka kad je riječ o gurmanskom izletu u skriveni vrt slasti šibenskog zaleđa.