„Kad jednom probaš japanski sendvič, nema natrag!“ Tako barem tvrde oni koji su kušali tamago sando, tu divoticu od mekih kriški kruha između kojih je najčešće ušuškana salata od jaja, ali i svinjetina, tuna…
Među vjernim obožavateljima bio je i Anthony Bourdain, koji nije skrivao oduševljenje tim „neobjašnjivo, neprirodno ukusnim sendvičima“.
Kriške kruha „punjene suncem“, kako im ponekad tepaju obožavatelji, postaju sve veći hit. Prepoznat ćete ih po izrazito žutom nadjevu s primjesom narančaste, kao i po tome što nemaju koricu, zbog čega nalikuju britanskim zalogajčićima koji se tradicionalno poslužuju uz čaj.
Osim u svježim jajima, tajna je i u shokupanu, prozračnom i pomalo spužvastom kruhu te japanskoj majonezi (poznatoj i kao kewpie prema popularnom proizvođaču) s bogatim umami okusom. Kremastija je od naše i slađa, intenzivnijeg okusa i boje. Japanci za pripremu koriste rižin ili jabučni ocat. Kako biste napravili azijsku inačicu, u skraćenoj varijanti možete pomiješati žlicu majoneze s pola žličice rižina octa i osminom žličice šećera pa miješati dok se ne rastopi.
Za japanske sendviče potrebno je skuhati jaja, oguliti ih pa usitniti vilicom. Zatim se dodaje malo šećera i soli, mlijeka i majoneze, a nakon miješanja nadjev se stavlja na kruh, kojem se potom odreže korica.
Osim u Japanu, takvi su sendviči veliki hit i u Los Angelesu, gdje su Akira Akuto i Nick Montgomery pokrenuli trend u Konbiju. Uskoro su Amerikanci postali opsjednuti njihovim sendvičima od jaja, ali i svinjetine, patlidžana te drugih nadjeva. Iako izgledaju jednostavno, priprema je zahtjevna, a obožavatelji koji ih prate na društvenim mrežama neumorno ostavljaju hvalospjeve.
Putovanja
Bili su u zabludi: Novo otkriće u Egiptu otkriva tko je zapravo gradio piramide
