Polazak
Krenuli smo minibusom prije zore prema krajnjem cilju, Kranjskoj Gori, u koju smo stigli s prvim zrakama sunca. Završnica svjetskog prvenstva u skijaškim skokovima i letovima je bila pred nama, adrenalin i veselje su se osjetili na svakom centimetru. Nakon što smo se ugrijali i popili kavicu (1,20€) uputili smo se s navijačima skijaških i neskijaških zemalja (viđeni navijači iz susjedne Srbije) prema mjestu zločina, skijaškoj letaonici Velikanki koja se po prvi puta pokazuje u novom ruhu. Mravci koji lete preko 200 metara pri brzinama iznad 100 na sat tek na paru dugih skija... To treba doživjeti!
Po izlazu iz autobusa, zastao mi je dah. Nismo prvi puta vidjeli Velikanku uživo, ali je osjećaj bio jednak tomu. Na ulazu su nas dočekale prve hostese dijeleći papirnate dalekozore da bi doživljaj bio potpun. Nakon prvotne iznenađenosti, krenulo je obasipavanje sunčanim naočalama, šiltericama, kemijskama, navijačkim balonima, bombonima i ostalim sponzorskim rekvizitima.
Zagrijavanje
Potražili smo svoje mjesto pod suncem za praćenje natjecanja, koje je došlo pogledati 30 tisuća duša. Tek što smo se smjestili, počelo je zagrijavanje. Skakači su krenuli sa skokovima, navijači s pokojom kapljicom vatrene vode. Nevažno kojeg podrijetla, boje kože, krvne grupe, nastala su neka nova prijateljstva medu razdraganom gomilom. Ubrzo smo iznad glave pridržavali ogromnu zastavu domaćina. Dobro raspoloženi, iščekivali smo da započne glavni sportski događaj.
I krenuli su! Osam zemalja u borbi za pobjedu. Dobro, možda ne svih osam za pobjedu, ali krenuli su prvi skakači. Nažalost, nekad slavna zemlja ovog sporta krenula je prva. Najslabije rangirana. Finci više nisu što su nekad bili. Nema nekog novog vrhunskog skakača. Još svi pamtimo njihovog Jannea Ahonena. Leteći Finac skače u zavidnim godinama, kao najveća zvijezda repke, ali daleko od nekadašnjeg sjaja, od vremena kada je postavljao rekorde. Slijede Česi i Poljaci koji imaju tek jednu zvijezdu koju ostali iz tima nisu mogli pratiti pa se tu mogla očekivati borba za začelje poretka.
Ekipe
Nakon najslabijih, krenule su momčadi od kojih se očekivala borba za medalju. Nepredvidivi Japanci s djedom Kasaijem. Norvežani, s dva golobrada klinca koji se tek moraju dokazati i dva iskusna Andresa. Prvi opasniji lovci na nedoskočene duljine. Fannamel je ujedno i aktualni svjetski rekorder, koji ga je postavio koji mjesec prije u svom dvorištu, Norveškoj. Spomenimo da je i vlasnik rekorda stare Velikanke - Norvežanin.
Kao glavni favoriti za naslov su krenuli Nijemci, Austrijanci i domaćini, Slovenci. Nijemci i Austrijanci ostavljaju dojam da ne mogu srušiti aktualni rekord, ali da mogu do pobjede u natjecanju, kao da im nedostaje koji metar da se upišu u knjigu rekorda. Slovenci, a najviše Peter Prevc, su se nadali da bi rekord mogli vratiti na mjesto gdje je godinama bio. Kritična točka je bila postavljena na duljinu novog svjetskog rekorda. Svi su bili u iščekivanju istoga. I sve su oči bile uperene u dva najveća favorita.
Skakač za skakačem. Skok za skokom. Daljina za daljinom. Razlika u duljini je šarolika i poveća. Bliže se favoriti. Nažalost, i oni bezuspješni u lovu. 240 metara je bila nedostižna brojka za prvu seriju. Nekima i 200, no to ne znači da gledatelji nisu imali u čemu uživati. Ni raspoloženje nije padalo. U veseloj atmosferi i pjesmi čekala se druga serija. Sunce je i dalje grijalo. Malo se i prezalogajilo jer su mirisale kobase i pljeskavice koje su se pekle na svakom koraku.
Finale
Na žalost, vrijeme na vrhu letaonice nije bilo ni približno onom u dolini. Tristotinjak metara iznad razdraganog i veselog mnoštva vjetar je puhao sve jače. Predskakači su kasnili, a samim time i druga serija. To je bilo primjetno samo u iščekivanju rezultata na semaforu. Dobro raspoloženje bilo je nemoguće pokvariti.
Reprezentacije Slovenije i Austrije su vodile neizvjesnu borbu za naslov. Nijemci su podbacili, a treće mjesto su držali Norvežani s nadom da bi u drugoj seriji možda mogli i korak više. U isprekidanoj drugoj seriji, u kojoj su skakači zbog jakog vjetra morali čekati i po desetak minuta za skok, najbolje su se snašle vodeće zemlje iz prve serije. Borba do zadnjeg skoka je bila neizvjesna. Na kraju su jače skočili domaći skakači, i uzeli pobjedu na opće veselje većine šarolikog auditorija.
Gledajući s odmakom, uključujući rezultate koji su napravljeni dan kasnije, u nedjelju, dva su glavna razloga što ove godine nije na Planici srušen svjetski rekord: loši vremenski uvjeti na letaonici (jak vjetar) i nedovršena ciljna ravnina. U odnosu na slike koje prikazuju kako ce Velikanka izgledati kad bude gotova, ovogodišnja je imala kraću ciljnu ravninu koja je, po mom subjektivnom mišljenju, skraćena zbog montažnih tribina. Zbog toga je skraćeno i uzletište pa je skraćen i let radi sigurnosti ljudi kojima smo se došli diviti. Uvjeren sam da će iduće godine tu biti letova dužih od aktualnog rekorda. Hoće li to biti novi svjetski rekord ili tek novi rekord na Planici, tek ćemo vidjeti u sljedećoj sezoni.
After
Nakon posljednjeg skoka i proglašenja novih momčadskih prvaka, uslijedila je veselica ispred šatora i bine koja je ove godine postavljena u blizini Velikanke. Veliki broj navijača se tu preselio nakon utrke da se još malo proveseli u dobrom društvu, uz pokoju kapljicu domaće pivice po 3 eura za limenku i bend koji je dizao atmosferu. U gomilu razdragane mase ušetale su se maskote. Bio je tu jedan Zlatorog, jedan zmaj i desetak Mannerovih hostesa koje su dijelile slatkiše istog proizvođača (i same su bile slatkiš za kojim se okretao muški dio populacije, barem onaj koji nije pretjerao u alkoholu). Skupina muške populacije koja je malo pretjerala, odlučila se iskušati u svojim skokovima. Postavili su nekoliko klupica na stol i jedan po jedan su se penjali na improviziranu skakaonicu, a dolje ih je hvatala gomila jednako alkoholiziranog testosterona. U svakom slučaju hrabro, ja bih se prije odvažio na skok s najmanje, recimo dječje skakaonice koja se smjestila, kao dio novog kompleksa, uz samu Velikanku.
Redari su, prije nego što se netko ozbiljno ozlijedio, uveli reda i takmičenje je naprasno prekinuto. Ubrzo su, uz ovacije sveprisutne mase, na pozornicu su došli pobjednici momčadskog natjecanja. Slovenski „letalci“ opet su došli u centar pozornosti. Uz zahvale svima, od mama koje ih rodiše, preko teta u vrtiću, trenera, do svih nas koji su ih podržavali i potrošili koji eurić da ih gledaju na djelu. Uz nekoliko pitanja - odgovora od strane slovenske Barbare i Duška pobjednicima, njihovo druženje na pozornici se bližilo kraju, njihov javni nastup je završio za taj dan. U svoje odaje su se povukli uz podjelu nekoliko desetaka kapa, do kojih mi, nažalost nismo uspjeli doći.
Kranjska Gora
Cijeli program bližio se kraju pa su se počele stvarati gužve u autobusima koji su svekoliko pučanstvo vraćali u civilizaciju. Kranjska Gora, novo odredište za još malo zabave i sakupljanje dojmova. Oni revniji su bili već na putu svojim kućama. Mi smo imali još koji sat do planiranog povratka te smo ga odlučili potrošiti na suncu okupanim terasama uz još pokoje piće. Uz malo truda, našli smo slobodno mjesto za odmoriti nogice lagane na svježem zraku.
Došao je i taj čas. Ukrcavanje u bus i povratak. Ekipa na broju. Pali se bus. Pred nama cesta i put prema kući. Neki su odlučili ubiti oko, neki se igrati mobitelom, a neki samo komentirati svoje viđenje natjecanja sa suputnikom do sebe. Svi smo prepuni pozitivnih dojmova. Nakon nekoliko sati sigurne i ugodne vožnje dolazimo na granicu Lijepe naše. Mobiteli ubrzo se počinju zagrijavati na radnu temperaturu. Digitalna generacija došla je na svoje. Dijeljenje slikica i komentara po društvenim mrežama je krenulo. Danas ne mogu shvatiti kako smo mogli bez ovakvog razvitka tehnologije. Tako smo stigli i do početne točke ovog putovanja. Bar za većinu. Neke je još čekalo putovanje u druge gradove i regije Hrvatske.
Skijaški letovi na slovenskoj Planici su najljepši sportski događaj godine u cijeloj regiji. I to si jednom u životu jednostavno morate priuštiti. Nadam se dogodine da se opet vidimo. Možda i u većem broju. I neka nas vrijeme posluži, bar kao i ove. I možda, ali samo možda, ako dobro pogledamo, možda i vidimo - novi svjetski rekord. Tko vidi, pričat će....
