Ne znamo kako izgleda prosječan dan u poznatoj zagrebačkoj kreativnoj agenciji Brigada, ali kad smo čuli za priču Ivane Validžić, njihove strateginje i voditeljice poslovanja, čini nam se kako je uvijek zanimljivo i kako ih niti jedna situacija ne može iznenaditi. Jer kako bismo drugačije mogli zamisliti i opisati svakodnevicu u firmi u kojoj ti šef odobri 3 mjeseca putovanja kako bi si ispunio veliku želju da proputuješ Južnu i Srednju Ameriku!?
Upravo se to prije nekog vremena u Brigadi i dogodilo, hrabra Ivana svom šefu je postavila "nezamislivo" pitanje, a on je, barem za naše domaće okvire, dao još neočekivaniji odgovor! To malo i jednostavno "Da!" iz njegovih usta pokrenulo je lavinu događaja koja je Ivani preokrenula život i način shvaćanja svijeta, a Brigadi nakon nekog vremena donijelo još čvršću, stabilniju kariku punu inspiracije koja s još većim guštom pristupa poslu kojeg je uvijek voljela.
O svemu tome i dojmovima iz Latinske Amerike morali smo popričati s Ivanom...
Kako si se odlučila na ovo putovanje? I zašto baš Južna Amerika?
Ponekad te srce vuče na pojedina mjesta a da to ne možeš jasno riječima opisati. Tako je i meni bilo s Meksikom. Godinama se skupljao neopisiv titraj srca pri pomisli na Meksiko ali i na ostatak Latinske Amerike. Glazba i ples, španjolski jezik, sunčani dani, radost, skromnost i pozitiva ljudi koji tamo žive…Sve su to bili dovoljno dobri razlozi za voljeti ovu zemlju i prije nego sam je posjetila.
Sjećam se dana kada sam shvatila da sam se izgubila u svakodnevnom životu i obavezama kojima nikada nije bilo kraja, a na kraju dana je sve rezultiralo iscrpljenošću i nedostatkom ispunjenosti onime što radim. Došla sam doma i popisala što je to što me čini istinski sretnom i kako mogu ostvariti to stanje. Sljedeći korak je bio isprintati kartu Središnje i Južne Amerike koju sam zalijepila na zid i označila sve gradove i države koje bih voljela posjetiti. U tom se trenutku realizacija putovanja činila potpuno nemogućom, ali sam to svejedno napravila.
Nevjerojatno, ali za nekoliko tjedana javio mi se prijatelj iz Mexico Cityja i rekao da je kupio novi stan i da bi mu dobro došla moja pomoć oko preuređenja te da slobodno mogu ostati kod njega koliko želim ako poželim doći. To je bio znak i trenutak odluke da kupim kartu.
Kupila sam kartu u jednom smjeru i planirala razgovor s mojim direktorom Damjanom jer sam morala dati otkaz i reći da odlazim. To je sve bilo puno veće od mene i posla koji sam radila pa je i razgovor s direktorom rezultirao time da ću dobiti dopust od čak tri mjeseca! Svemir je bio sa mnom i pomagao mi na svakom koraku da se moj san ispuni!
Dogovorila sam se – idem i vraćam se na posao koji će me čekati kada se vratim. Zar nisam sretnica? Odmah sam kupila i povratnu kartu iz Rio De Janeira kako bih imala cilj do kojega moram doći.
Zašto solo?
Kada shvatiš da su tvoji snovi samo tvoji i da očekivanja da će netko željeti iste stvari kao ti neće dovesti nigdje, osobito ne do ispunjenja tvojih snova i želja. Svatko je odgovoran za vlastitu sreću! Osim toga razlog zašto sam se „izgubila“ je bio upravo zato što nisam bila dovoljno svoja i ta potraga se mogla započeti jedino tako da odem sama na putovanje. Kada sam sama, puno više toga primjećujem jer tada obraćam pažnju i na one najsitnije detalje koje pojedino mjesto ili situaciju čine jedinstvenima.
Nakon ovog putovanja mi je samo još teže postalo putovati s nekim tko ne gleda na svijet istim očima kao ja ili je jednostavno manje otvoren za svu čaroliju koja se može dogoditi na ovakvim putovanjima, ako putuješ otvorenog srca.
Kako si se organizirala i jesi li imala problema ili dana kada nisi znala „što sa sobom“ zbog toga što si sama na putu?
Solo putovanje je vjerojatno među top 5 stvari koje ljude dovode u stanje koje je izvan njihove komforne zone. Negdje sam pročitala da izlazak iz komforne zone dovodi do stvaranja magije – i to je potpuna istina! Biti solo na drugom kraju svijeta i znati da ovisiš samo o sebi je čarobno. Najbolje od svega je to što kada poželiš društvo, vrlo lako to i privučeš. Štoviše, više ljudi upoznaješ kada putuješ sam nego u grupi. Najbolje je upoznavanje lokalnih ljudi koji ti pokažu one skrivene i prekrasne dijelove gradova i mjesta koje sam nikako ne bi mogao otkriti. Ja sam ovo putovanje dosta doživjela duhovno i uistinu sam si svaki dan sama kreirala! Niti jednom mi se nije dogodilo da ne znam što bih sa sobom, više to da mi se uopće ne da pričati s ljudima koji bi me se uhvatili u hostelu. :)
Kako si došla do Južne Amerike?
Na put sam krenula 1. veljače te sam, iako je glavni cilj bila Latinska Amerika, željela obići još neke prijatelje u ostalim dijelovima svijeta. Zato sam prvo putovala do New Yorka i to preko Moskve – jer zašto bih putovala preko nekog grada u kojem sam već bila? :) U New Yorku sam provela oko tjedan dana i zatim sam letjela za Meksiko, a iz Meksika dalje ostalih zemalja s moje wish liste.
Koliko si potrošila na putovanje do JA?
Južna Amerika je dosta povoljna i hrana je većinom bila povoljnija nego kod nas, kao i smještaj po hostelima i hotelima. Imala sam sreću što nisam sva tri mjeseca plaćala smještaj i što sam si mogla priuštiti sigurniji i brži način putovanja avionom. Na tromjesečno putovanje sam ukupno potrošila između 50 i 60 tisuća kuna.
Jedna digresija jer nas užasno zanima… Kako to da te šef pustio na 3 mjeseca!? I koja mu je bila prva reakcija kada si mu iznijela svoj plan?
Očekivano, nije bio najsretniji, ali je znao da ništa neće promijeniti moje mišljenje i da ću kako god okreneš otići, tako da je s puno razumijevanja prihvatio tu ideju uz uvjet da se moram vratiti za tri mjeseca. U Brigadi se jako cijeni osobni rast pojedinca i osobito se podržava želja za putovanjima koja su ovakvog transformativnog tipa. Kako bismo zadržali kreativnu inspiraciju u Brigadi, tko god osjeti potrebu da se posveti svom osobnom razvoju može iskoristiti slobodan studijski mjesec ( tzv. sabbatical).
Jesi li se resetirala i gledaš li sada drugačije na poslovne obaveze?
Za mene je ovo putovanje bilo totalni restart, pronalazak sebe i prilika za novim početkom pri povratku. Onaj osjećaj da je sve potpuno drugačije, ali realno se ništa nije promijenilo - točnije, samo sam se ja promijenila a time i svijet oko mene! Spoznala sam da uistinu sve ovisi o nama samima i kako percipiramo svoju stvarnost i događaje. Inspiracija koja je nastala putovanjem je vrlo pozitivno djelovala na moj pristup poslu kroz kreativnija i inovativnija rješenja gdje svaku priliku koristim da napravimo nešto novo i drugačije.
Pri povratku sam više cijenila svoje slobodno vrijeme i aktivnosti koje me čine sretnom kao što je ples, yoga, ronjenje, vožnja bicikla, šetnja po prirodi i, naravno, putovanja. Po povratku sam upisala tečaj ronjenja, nakon što sam ga isprobala u Kolumbiji i isto tako pokrenula Latino Event Romper koji je trebao napokon omogućiti svim ljubiteljima plesa da se isplešu dok više ne budu mogli stajati na nogama. Shvatila sam i važnost balansiranja stvari koje radimo za svoju dušu i posla koji po najviše radimo da bismo sve to što nam hrani dušu mogli financirati. Još ako uz to možemo stvarati prekrasne i uspješne projekte kao što ja imam priliku raditi sa svojim timom – nitko sretniji od mene!
Koje si sve zemlje posjetila, opiši nam rutu?
U Meksiku sam osim glavnog grada obišla i manja okolna mjesta do kojih sam išla autom s ekipom. Najljepši je bio San Miguel de Allende! Kasnije sam posjetila i Yucatan kako bih doživjela i onaj drugi dio Meksika koji je, recimo, manje autentičan ali prekrasan. Na Yucatanu sam se srela s frendicom iz Srbije koja je vodila ekipu naših ljudi tako da sam i s njima razgledavala taj dio. Playa del Carmen je puna turista i moram priznati da većina toga što sam doživjela u tom dijelu Meksika nije onaj pravi i autentični Meksiko koji doživiš u glavnom gradu i središnjem dijelu gdje fokus nije na turistima. Iz Cancuna sam zatim letjela u Cartagenu gdje sam se našla s frendovima iz Meksika koji su tamo išli na godišnji na tjedan dana. Zajedno smo obišli sjeverni dio Kolumbije. Nakon toga sam sama nastavila putovanje i letjela sam iz Santa Marte u Medellin. Od tamo sam išla kombijem do 'Zona de cafeteria' i to je bila jedna od najboljih odluka. Osobito mali gradić Salento i njegova okolica: Valle Del Cocora, Filandia, La India... Za Salento, kao i za San Miguel de Allende sam saznala tek od lokalaca i backpackera koji su bili tamo i rekli da ga nikako ne smijem preskočiti na svojem putovanju. Uistinu je bilo magično, tako da sam na kraju u Kolumbiji ostala čak tri tjedna, umjesto planiranih desetak dana. Od tamo sam išla u Bogotu u kojoj sam se zadržala svega dva dana i letjela za Limu. U jednom trenutku sam se uplašila da ću ostati u Kolumbiji i nikada doći do Perua jer su karte za avion u tom periodu drastično skočile jer je kod njih bio uskršnji tjedan. Međutim, Kolumbijci imaju svoje lokalne aviokompanije od kojih samo oni s svojim karticama mogu kupiti povoljne karte i kada sam to saznala, u jednoj su mi agenciji kupili kartu te sam samo nadoplatila proviziju.
U Limi sam provela nekoliko dana i tamo sam doživjela prvi dan nostalgije jer je kod nas bio Uskrs i svi su bili doma na okupu a ja sam cijeli dan provela na biciklu po Limi. Iz Lime sam s kompanijom Peru Hop obišla sva najatraktivnija mjesta koja sam željela obići: Huacachina, Paracas (Playa Roja), Chivay, Canon del Colca, Lieas Di Nasca, Arequipa, Cuszco i konačno penjanje na Machu Picchu. Nakon toga sam išla na, kako kažu, najviše jezero na svijetu: Titicaca. Putovanje iz Perua se nastavilo busom do La Paza u Boliviji. La Paz je prekrasan kaotični, autentični grad. Iz La Paza smo noćnim busom išli do pustinje iz koje se džipovima išlo do Salar de Uyuni, laguna (Blanca, Colorada,…), gejzira, vulkana, Hot springs. Priroda je toliko nestvarno savršena u tom dijelu. Nakon Bolivije sam išla busom do Attacame u Čileu. Na onoj listi želja mi je ovdje bilo pustinjsko nebo i nestvarno vidljive zvijezde. Iz Attacame sam letjela do Buenos Airesa gdje sam provela tjedan dana u obilasku grada, tangu i najboljim odrescima na svijetu. Iz BA sam išla u Iguazu Falls koji su na granici između Argentine i Brazila te sam time bila na korak bliže dolasku do moje posljednje destinacije na putu. Posljednji let je bio iz Iguazu vodopada do Rio De Janeira.
Kojim prijevoznim sredstvima si putovala kontinentom i kako je najisplatljivije putovati, kako najudobnije, a kako najbolje prema tvom mišljenju?
Za solo putovanje u ove države prije svega moraš biti oprezan. Ne bih rekla da sam imala osjećaj da je opasno, ali vjerujem da je to i iz razloga jer sam uopće izbjegavala naći se u takvim situacijama. Sve sam smještaje rezervirala preko provjerene aplikacije s kojom već godinama rezerviram smještaj i imala sam određeni osjećaj sigurnosti da ipak još netko zna gdje sam. Često bih se javila hostelu ili hotelu u koji dolazim da mi pošalju prijevoz ili taksi do aerodroma – što je ujedno uvijek bilo povoljnije i sigurnije rješenje. Unutar grada sam se najčešće vozila Uberom i to mi je također ulijevalo određenu sigurnost, osobito u Meksiku, Kolumbiji i Brazilu.
Letovi unutar kontinenta nisu skupi i zapravo se mogu naći last minute karte po povoljnijim cijenama nego na relaciji Zagreb - Dubrovnik. Ako nisam već napomenula, kod mene je sve bilo last minute kupnja jer ništa nisam unaprijed planirala. :) Busevi su svakako najisplativiji, ali se ne preporučuju za duge relacije i ako se radi o prelasku granice u susjednu državu, pa sam zbog sigurnosti, ali i zbog vremena koje je ipak bilo ograničeno, za to većinom koristila avion, dok sam unutar države putovala autobusom ili kombijem. I jedan od savjeta kojega sam se redovno držala je bio da prije svakog prelaska granice dobro pregledam (rastavim) backpack jer si kao solo putnik vrlo atraktivna meta da ti mogu podmjestiti u torbu nešto što nije tvoje. To sam shvatila dosta ozbiljno.
Kakvi su narodi Južne Amerike? Koji te se posebno dojmio?
Rekla bih da su me se oni u mjestima s više sunca i manje turista najviše dojmili! Meksikanci i Kolumbijci su mi definitivno favoriti. Imaju tu neku radost življenja koja nije povezana s materijalnim i konzumerizmom. Dovoljno im je pojesti nešto s ulice, čuti dobru glazbu, biti okružen dragim ljudima i oni su najnasmješeniji ljudi kojima se oči sjaje, a srca slave život! Sve je nekako opušteno. U Meksiku sam imala situacije gdje su čak i nepoznati ljudi za mene činili stvari koje mislim da kod nas ne bi napravili ni oni koje poznajem. U ovim zemljama je svakako prednost znanje španjolskog jezika, bar i osnovno jer ti to omogućava komunikaciju s lokalcima koji su izvor svih najzanimljivijih priča.
Što ti se najviše svidjelo na putu, a što ti nikako nije sjelo?
Jako je teško izdvojiti što mi se najviše svidjelo jer sam se nagledala toliko prekrasnih mjesta gdje sam samu sebe pitala: „Je li ovo san ili je stvarnost?“ Recimo da bih mogla izdvojiti hranu u Meksiku, Teotihuacan grad s piramidama, Karipsko more i plaže, Nacionalni park Tayronu, prirodu u unutrašnjosti Kolumbije, a osobito NP Valle Del Cocora. Prirodne ljepote u Bolivijanskoj pustinji, Iguazu vodopade, Machu Pichu i Canon del Colca u Peruu. Također, daskanje u pustinji Huacachina, plažu Roja i u Cartageni slušati „melodiju“ grada.
Kao što možete pretpostaviti nedostatak sigurnosti u pojedinim gradovima ili točnije dijelovima velikih gradova projicira osjećaj da se nikada ne možeš opustiti. Osobito nama koji dolazimo iz gradova gdje je normalno hodati ulicom i razgovarati na mobitel ili fotografirati bez straha da ćeš se zbog toga naći u nevolji. Najnesigurnije sam se osjećala u centru Medellina, Mexico Cityja, Buenos Airesa i Rio de Janeira. Ako ikada odete u Rio – izbjegavajte pothodnike, tunele i slična mjesta gdje će vas, bez obzira bilo podne ili ponoć, netko jedva čekati da vas presretne.
Jesi li naletjela na neke neobične običaje, rituale ili detalje?
Ako ovo pitanje apelira na pitanje jesam li otišla na Ayahuascu – nisam. :) Iako sam dosta intenzivno razmišljala o tome jer sam na svakom koraku slušala vrlo pozitivna iskustva ljudi koje sam upoznavala i kako im je to transformiralo život. Od ostalih neobičnih običaja je bilo interesantno upoznati majansko pleme koje još uvijek govori izvornim jezikom i piše izvornim pismom.
Koje su cijene kave, piva, ručka u prosječnom restoranu?
Većinom su cijene kao kod nas ili niže, ali naravno da ćeš platiti nešto višu cijenu, ako se odlučiš za popularniji restoran s dobrim TripAdvisor ocjenama.
Imaš li koji savjet za sve koji se odluče na slično putovanje? A za one koji se pripremaju „popričati“ sa šefom?
Savjet je da uvijek moraš slušati svoje srce i gdje te vuče te koliko god se ideja i želja činile nemogućima, budi siguran da će se ostvariti ako to dovoljno snažno želiš. Danas mogu reći da sam imala sreću da sam naišla na takvu reakciju od strane šefa i podršku za donešenu odluku, ali isto tako sam sigurna da bih se odlučila za sve ovo i da sam s druge strane dobila negativan odgovor. Ovo putovanje je za mene uistinu bilo životno putovanje u ključnoj životnoj fazi kada su neki dijelovi mene morali sjesti na svoje mjesto. Ako ste osjetili treptaj srca i prepoznali svoju želju u ovome – ne dozvolite da strah od nepoznatog prevlada!
Kad ćeš šefu iznijeti neki novi pakleni plan ;)?
Planova za putovanja mi svakako ne nedostaje, ali nisam sigurna da bih ponovno dobila jednako razumijevanje, ako bi se radilo o planu sličnog trajanja. :) Sljedeće bi volje ići u Indiju na mjesec dana ali čekam da mi ta želja u potpunosti sazrije. Zadovoljna sam s godišnjim bijegom na daleke destinacije te bih se vjerojatno teško vratila kada bih ponovno otišla u Meksiko ili Kolumbiju, tako da bolje mir. Zasad. :)
