Profesor fizičke kulture u srednjoj školi u Imotskom, 39-godišnji Goran Jović, za sebe će reći da je prije svega fotograf i istraživač. Posljednjih 6 godina putuje i bilježi običaje u svakodnevnom životu domorodačkih plemena po čitavom svijetu, a od četvrtka 11. svibnja u IN magazinu kreće serijal njegovih putopisa, kojeg ćete jednom tjedno imati priliku pratiti u 17:30 u programu Nove TV.

Za Punkufer Goran je ispričao više o svojim putovanjima, fotografijama, onome što ga inspirira i motivira.



Kad si krenuo putovati?


Početkom 2011. godine pridružio sam se volonterskoj humanitarnoj misiji udruge "Kolajna Ljubavi" za pomoć siromašnima u plemenima Nacionalnog parka Ngorongoro u Tanzaniji.

Tijekom posjete i volonterskog doprinosa sirotištima, školama i domorodačkim obiteljima uspio sam zabilježiti običaje u svakodnevnom životu pripadnika Maasai plemena. S tog sam se putovanja vratio s izvanrednim materijalom, koji sam kasnije obradio i iskoristio za izložbu u svrhu prikupljanja sredstava za još jedan misijski pokret i doprinos plemenima koja su me primila.

Tijekom naredne humanitarne misije krajem te godine domoroci su me već počeli lakše prihvaćati pa sam uspio dokumentirati neke posebne doživljaje ovih naročitih nacija.

Koje si zemlje obišao?

Popis je dug, od egzotičnih bih, uz Etiopiju, izdvojio Tanzaniju, Namibiju, Indoneziju, Nepal, Ekvador, Južnu Afriku, Indiju, Brazil...



Što te se najviše dojmilo?


Motiv su ljudi i njihove životne priče. Nevjerojatni običaji gdje se uvijek iznova zapitam je li moguće da smo toliko različiti, a opet isti. Izdvojio bih Mentawai narod koji je pronašao balans i živi u skladu s prirodom.

Mentawai za biljke i životinje kažu da su njihove braća i sestre, a džungla njihov vrt, pa se tako i odnose prema njemu. Svaki Mentawai ima obavezu zasaditi novu biljku na mjesto gdje je posječeno stablo.

Izrazitu pažnju posvećuju svojoj djeci i pridaju veliku pažnju higijeni jer smatraju da u čistom tijelu ostaje dobar duh koji će im omogućiti dug i zdrav život.

Menatwai ne znaju za vrijeme, kod njih je dan ili noć. Nasmiju se kad ih pitaš za starosnu dob. Star si ili mlad, jednostavno zar ne?

> Prošetajte s Petrom "divljom stanom": Najljepši nacionalni parkovi Kenije


Koliko se dugo zadržavaš u svakoj zemlji?

Rijetko koje putovanje traje manje od mjesec dana, najčešće su to daleke i teško pristupačne lokacije. Po dolasku je potrebno organizirati prijevoz, prevoditelja i vodiča, a kad sam već na odredištu, želim provesti dovoljno vremena s narodom da bi se asimilirao i postao ''nevidljiv'' koliko je to moguće.



Baviš se i fotografijom, reci nam više o tome.


Fotografiranje vjenčanja me odvelo u gotovo svaki kutak Hrvatske, a reportažni dio stvaranja priča me, nakon Tanzanije 2012. godine, odveo do marginaliziranih osoba velikih gradova Ekvadora, zatim trgovaca, zemljoradnika i stočara andskih sela, naseljenika dubokih predjela Amazonije. Popratio sam i veseo, ali surov životni put stanovnika favela, brazilskih sirotinjskih kvartova.

Početkom 2013. uslijedila je nova foto-reportaža iz Etiopije gdje sam dokumentirao jedinstvene običaje i kulturu plemena Mursi, Hamar, Karo i Dassanech.

U ljeto 2013. krenuo sam u još jednu avanturu istraživanja Lo Kraljevstva podno Tibeta, a sve s ciljem da bi dobio odgovor na pitanje kako izgleda život polunomadskog naroda na visini od 5 tisuća metara.

Početak i kraj 2014. godine donijeli su priče s juga Etiopije. Reportaže o plemenima Omo doline te povratku u Hamer pleme, gdje sam novcem prikupljenim na izložbama, zajedno s fotografom i prijateljem Vedranom Vidakom, organizirao Algovo vjenčanje.

Iz Indonezije, koju sam posjetio 2015., stigle su priče o kopačima sumpora u Kawah Ijen vulkanu te priča o životu Mentawai naroda na otoku Siberut.

Naredne godine posjetio sam Namibiju. Himba narod i Bušmani koji žive na sjeveru i istoku države bili su razlog posjeta tom dijelu Afrike.

Inspiraciju i motiv pronalazim u praćenju aktualnosti fotonovinarstva, sa željom da se usredotočim i s vremenom isključivo bavim foto-reportažom.

Koje je posljednje putovanje na kojemu si bio?


Krajem prošle godine imao sam mini turneju kroz Kaliforniju gdje sam fotkao vjenčanje na Beverly Hillsu i napravio intervju s našom poznatom glumicom Leonom Paraminski u Santa Barbari. Nakon Kalifornije kratki izlet na Yucatan i posjet piramidama. lz Meksika odlazak na Kubu, gdje sam dočekao Novu godinu i proveo 10 dana u Havani. Havana mi je uništila sve planove. Trebao sam posjetiti još nekoliko mjesta na Kubi, ali Havana me doslovno usisala, kako bi rekla moja dobra prijateljica ''Havana je život''.



Koja je sljedeća destinacija?


Već dugo želim doživjeti Auroru Borealis i magični Island, zatim slijedi projekt snimanja izgradnje vrtića u Tanzaniji pod pokroviteljstvom Africana udruge i krajem godine odlazak na jedinstveni Madagaskar.

I za kraj, što ćemo vidjeti u In Magazinu?

U prvoj reportaži saznat ćemo sve o tradiciji, običajima i svemu onom što Surma narod čini posebnim.

Kako izgleda specifično ukrašavanje tijela stvaranjem ožiljaka i bojenjem, usna ploča po kojoj se mjeri ženina vrijednost/ljepota te razvučene ušne resice na kojima su ukrasne naušnice od čiste bronce samo su neke od zanimljivih i intrigantnih činjenica o ovom narodu koje će nam dočarati prvi putopisni prilog.

> Ponos ratnika: Žene lavice koje nose svoje ožiljke kao dokaz ljepote


Razgovarao sam s brojnim zanimljivim sugovornicima te uz brojne pripadnike plemena sigurno će biti zanimljivo pogledati i razgovor s Arbulom. Naime, Arbula je jedan od pripadnika plemena koji su bili dio eksperimenta tj. dokumentarnog filma. Osam pripadnika Surma plemena je odvedeno u Amsterdam i Madrid da bi zabilježili njihove reakcije na moderan svijet.

Već sam dolazak u Dimmu, posljednje mjesto prije Kibbisha gdje obitava Surma narod, ostavio je dojam da se upuštamo u avanturu. Naoružani pripadnici Surma naroda i blizina Južnog Sudana, gdje divlja građanski rat, dovoljan su razlog da se putuje s oružanom pratnjom. U Etiopiji sam doživio i neka nova iskustva, poput ispijanja svježe krvi i lokalnog piva i to sve kako bi se zaradilo poštovanje i osigurao ležaj ispod vedrog neba.

Druga reportaža počinje u mjestu Bonga u Kaffa regiji na jugu Etiopije. Početak priče i početak kave u mističnoj Makira šumi, gdje je kava otkrivena kad je, prema legendi, pastir Kaldi primjetio da mu je koza poludila nakon što je pojela nekakve sjemenke, pa su u selu odlučili kušati i sami tu biljku.



Kroz priču se provlače različite vrste kave, od divlje do farmerske. Kava se uzgaja u nevjerojatnom prirodnom resortu, nebeskoj šumi kako je oni zovu. Usporedba farmera koji od kave zarađuju dobro i onih koji teško zarađuju uzgojem drugih kultura. Proces sušenja i mljevenja i na kraju tradicionalni način pripreme kave koji je specifičan u Etiopiji.

Uz priču o kavu vezana je priča o skupljnu meda u košnicama koje su visoko na stablima, a pčele u sezoni cvjetanja koriste nektar cvijeta kave za prozvodnju meda. Različit proces prerade meda i njegova upotreba također su dio priče. Uzgoj Wushwush čaja i njegova upotreba u mjestu Wushwush.

Više Goranovih fotografija potražite na njegovom Instagram profilu. 

Najlakši put do novih ideja za putovanja. Preuzmi DNEVNIK.hr aplikaciju