Ideja za Zelenu učionicu – vrt Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta, došla je od Mirande Novak, više asistentice na Odsjeku za poremećaje u ponašanju ERF-a, koja je i bila naša sugovornica.
Ideja mi je pala na pamet pred nekoliko godina s pokretanjem raznih radionica o urbanim vrtovima – kampus mi se činio kao sjajno mjesto za tako nešto, s jako puno neiskorištenog prostora. Ja sam po bazičnom obrazovanju psihologinja a kako sam prošle godine doktorirala prevencijske znanosti, pokretanje Zelene učionice mi se uz mnogostruke koristi vezane uz kvalitetu života u zajednici učinilo i dobroj protuteži stresu koji doktorat nosi. Prorektor za prostorno uređenje Sveučilišta prof.dr.sc. Bojan Baletić odmah je prepoznao ideju i odobrenje na korištenje zemlje dobili smo još 2013. godine. Prošle godine su mi sa savjetima jako puno pomogli dobri ljudi iz udruge Parkticipacija, posebno Cvijeta Bišćević i Tihana Rubić.
Ideja vrta se jako uklapa u viziju i misiju Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta koji obrazuje socijalne pedagoge, edukacijske rehabilitatore i logopede koji su još tijekom studija prepoznati kao vrlo angažirani i aktivni u zajednici. U život Zelene učionice uključuju se zaposlenici ERF-a, naši studenti, zainteresirani ljudi iz lokalne zajednice, djeca, mladi te korisnici ustanova u kojima rade stručnjaci profila koje mi obrazujemo.
Koliki je vaš vrt, gdje se nalazi i što je sve za sada napravljeno na njemu?
Zelena učionica nije samo vrt nego je kombinacija višeosjetilnog parka i povrtnjaka te se nalazi na parceli blizu Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta na Znanstveno-učilišnom kampusu Borongaj. Na prostoru od 1.000 kvadrata moj prijatelj Ivan Juratek, krajobrazni arhitekt posve volonterski izradio je idejno rješenje pa Zelena učionica iz ptičje perspektive izgleda kao drvo. Tamo gdje su grane i debla bit će staze jer želimo da vrt i park budu dostupni osobama s invaliditetom i poteškoćama. Oko grana smo izorali zemlju i u krošnjama našeg improviziranog stabla se ustvari nalazi povrtnjak.
Do sada smo organizirali dvije vrtlarske radionice na kojima nam je gostovala i volontirala Andreja Čoh poznatija kao Zelena Andreja i Urbana vrtlarka. Ona je sve okupljene, velikim dijelom studente, podučila kako pripremiti zemlju, gredice i kako zasijati te zasaditi biljke.
Za sada smo zasijali i zasadili povrće koje se prvo sadi u vrtu: salatu, luk, mrkvu, grašak, blitvu, peršin, celer, rotkvice. Uz to, posadili smo jako puno kupina i malina, a dobili smo i donacije raznog drveća: hrasta, gloga, breze, lipe, šljive, breskve i bora. Dio sadnica stablašica nam je poklonio Zrinjevac, dio Botanički vrt, neke su dovezli ljudi koji su čuli za Zelenu učionicu a moram spomenuti i moje roditelje koji imaju obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo i bave se kupinama i malinama. Ustvari dok razmišljam, u zadnjih mjesec dana smo svašta zasadili!
Što ćete s prinosom?
Kako na našem fakultetu imamo kuhinju, prinos ćemo prije svega pojesti! Čak sam razmišljala da organiziramo i radionicu kuhanja ili pripreme zimnice ako bude trebalo. Ove godine ćemo skupiti prva iskustva i tek ćemo vidjeti koliko će to biti plodova. Ako nam se dogodi neki veliki urod koji neće moći pojesti zajednica na fakultetu i kampusu, sigurno ćemo ga razdijeliti i pokloniti onima koji nemaju.
Možete li nam objasniti što uopće predstavlja vaš fakultet ljudima koji nikad nisu čuli za njega?
Meni se čini da nas Zelena učionica i sva pozitivna energija oko toga sve skupa podsjeća da svatko može biti ta promjena koju očekuje. Zaista je potrebno malo ulaganja i organiziranja da se svi povežu i učine nešto dobro za sebe i za druge. Primjerice, u našoj Zelenoj učionici zajedno se druže studenti i nastavnici te se odmah i radi rehabilitacijski i terapijski s korisnicima. Takav pristup govori o nekoj našoj društvenoj odgovornosti i mogućnosti da utječemo na kvalitetu života u zajednici. To je neka moja osobna verzija aktivizma i voljela bih da je imaju i studenti koji će u svom profesionalnom radu jako utjecati na živote ljudi. Odgovornost prema okolišu, briga za biljke, suradnja, strpljivost… vjerujem da sve to može pomoći u tome da studenti budu još kvalitetniji stručnjaci. A koristi povrtnjaka su mnogostruke i tu nema nikakve mistifikacije – sve je jako jednostavno i posloženo i uglavnom se uloženi trud vraća i isplati. Svi zainteresirani se mogu sprijateljiti sa Zelenom učionicom na Facebooku i mogu nam se pridružiti u kopanju, sadnji i svim ostalim aktivnostima. Dosadašnja iskustva su pokazala da je vrt sjajan i za malene, djeca predškolske dobi uživaju u svim aktivnostima.
Kako čitatelji punkufera mogu pomoći da vrt bude ljepši i bolji?
Do sada smo gotovo sve stvari uspjeli nabaviti putem donacija i sponzorstava i to nas jako veseli. Dio novaca je uložio fakultet a za dio još tražimo partnerstva. Nedostaje nam dovoljno vrtnog alata, tražimo još sadnica cvjetnica i začinskog bilja, a hitno nam trebaju i klupe da ljudi mogu uživati u Zelenoj učionici. Skromni smo i realni i svaki, ali baš svaki doprinos nam jako puno znači i smatramo ga vrijednim.
Zahvalila bih se najprije svim studentima i zaposlenicima ERF-a koji su podržali projekt, bez njih ne bi ništa moglo. Naša dekanica Antonija Žižak nas također jako puno podržava i ona je velikim dijelom otvorila vrata cijelom projektu. Do sada su nam u realizaciji Zelene učionice pomogli Ivan Juratek, Andreja Čoh, tvrtka Zrinjevac koja nas puno podržava, Rasadnik Iva, OPG Novak, Botanički vrt ali i Bauhaus koji nam je donirao kućicu za alat. Hvala svima na podršci i dobroj energiji koja pristiže sa svih strana! Znači nam.
Ukoliko bilo tko od ljudi dobre volje želi doprinijeti novčano, možete nas podržati na račun HR8723600001101355137, opis plaćanja: prilog Zelenoj učionici, poziv na broj 007. Ako netko još ima i neke dodatne ideje kako možemo unaprijediti naš projekt Zelena učionica, javite nam se, svi koji se žele priključiti ili imaju prijedloge nek se jave na Facebook stranici, ili pak na moj mail.
Puno hvala, i sretno!
