Clio je opran i pun, karta na suvozačkom sjedalu, suvozačica u minici, želudac prazan, a oči velike – sve je spremno za trosatni put u graničnu nam Bosnu i Hercegovinu, konkretno, njezin ispupčeni zapadni dio i grad Bihać. Dobro, samo je želudac bio prazan, ali početak je dobar!
Kako sam rođen 1970., često se na putu za more znalo vrludati, pa bismo stali tu i tamo i u Bihaću, divili se Uni, ćalabrcnuli ćevape pa dalje ili na jug ili na sjever s obaveznim zaustavljanjem na bananama u Slunju.
Ali, slatki i mili Bihać dosta je stradao u ratu, i danas je tek sjena onom lijepom gradiću, što nas nije spriječilo u nakani da obiđemo tri najzanimljivije ćevabdžinice grada. Uz stručnu vodičku Sanju, stomatologinju i pravu gurmanicu, knjiga je spala na tri slova.
1. Bosna (P.C. Krajina)
U ne baš strogom centru grada, u pola trgovačkog centra smjestila se Krajina. Mirna i tiha ćevabdžinica u kojoj je dozvoljen i alkohol i pušenje, tako da malkice odudara od sarajevske klasike. Uz obaveznu veliku porciju ćevapa u lepinji s kajmakom i lukom, ovdje smo naručili Preminger i – porciju brizli. Brizle su deset maraka, ćevapi pet, malo pivo dvije, kajmak – jednu. Preminger ove sezone malo blag i nedorečen. Mirisa smo ostali lišeni, ali je okus čista fina teletina. Da nije bilo brizli, lepinja bi bila najbolje od Bosne, ovako smo malo varali, ali smo se fino natrpali. Neugodno nas je iznenadio kajmak koji pruža otpor i pomiješan je s – češnjakom. Pobogu!?
Ocjena 6
2. Čardak na Uni
Klasičnu ćevaparu zamijenili smo uglednijom, ljepšom, prostranijom, i moglo bi se reći – fensi gostionicom uz samu rijeku Unu. Patke, kajakaši, obilje vode i općenito lijep dojam. Ćevapi su za nijansu sočniji i veći od Bosne, ali i dalje nema mirisa ugljena, roštilja, mesa, ma ni hrenovki.
Ovdje čak fali i arome, a lepinja gnjecava. Cijena je zbog lokacije 6 maraka, a preporučamo od srca uštipke. Najveći fail Čardaka je da uz ćevape poslužuju šnitu rajčice umjesto luka! Kakav propust, saperlott! Ali jeza nakon popijene Sultan Cole...
Ocjena 5,5
3. Mrtvačnica (Anesko)
Preko puta mrtvačnice gradske bolnice smjestilo se nekoliko uslužnih objekata, ali nas je Sanja odvela u najmiliji, onaj u kojem su gubili dane kao studoši. E, ovo je Bosna. Sevdalinke, konobar šarmer u teget štofanim hlačama na crtu, cigarete, dim, stolovi spremni na brzo podizanje nakon tuče. Ćevapi su sarajevski, u pola lepinje, poslagani kao legionari. Najbolji ćevapi u gradu, ali meni nikad nije sjela pretanka lepinja, pa ni sad, iako tako kvalitetnu nisam još vidio u Zagrebu. Kajmak je opet u češnjaku, ali je atmosfera neponovljiva, kao na skijanju u Jajcu 1984.
Ocjena 6
Uglavnom, Bihać se nije pokazao kao ćevapna meka, pa smo krenuli dva i pol sata slalomom preko Une do Banja Luke. Uskoro opširnije o gradu u kojem morate probati ćevape kod Muje, jer inače kao da ni niste bili u njem...
