Galerija
Bili ste na zanimljivom putovanju – od Zagreba do Farskih otoka – vlakom. Kako se vlak našao u ovom putovanju na otočje u Atlantiku?
DAMJAN:
Veliki sam i iskreni entuzijast vlakova i željeznice. Dok većina ljudi vlak gleda kao samo još jedno prijevozno sredstvo, te ga povezuje isključivo s negativnim vijestima i kašnjenjima, ja s druge strane vidim puno toga pozitivnog u takvom načinu prijevoza, a naročito u kontekstu noćnih vlakova koji u Europi upravo zadnjih godina doživljavaju renesansu.
Iako moja supruga Sonja nije imala interes putovati noćnim vlakom, ipak smo se dogovorili da ćemo put prema Farskim otocima malo modificirati na način da ćemo letjeti iz Zagreba do Beča, provesti dan u Beču, te se predvečer ukrcati u noćni vlak kojim ćemo putovati do Amsterdama otkud ćemo nastaviti dalje prema Farskim otocima letom preko Kopenhagena.
Iako je bila sumnjičava u početku, na kraju joj se samo putovanje jako svidjelo jer smo putovali novim NightJet vlakom koji ima vrhunsku uslugu koja podrazumijeva da svaka kabina ima svoj tuš i WC (highlight: tuširanje nakon dana u Beču dok vlak juri 200 km/h), udobne krevete i prozor kroz koji se prizor mijenja svake sekunde, a ujutro doručkuješ (usluga doručka u vlaku također je uračunata u cijenu karte za spavaći vagon) s pogledom na ljepote Nizozemske.
Na kraju je bila ugodno iznenađena kvalitetom usluge, te činjenicom da se čovjek zaista može konkretno naspavati i probuditi 900 kilometara dalje na odredištu sljedeće jutro.
S obzirom na geografiju otoka Vágar na kojem se nalazi aerodrom, kako izgleda slijetanje na pistu?
DAMJAN:
Povijest ovog aerodroma počinje u vrijeme britanske okupacije Farskih otoka tijekom II. svjetskog rata kad je navrat-nanos izgrađena pista. Nakon završetka rata pista je punih 18 godina stajala neiskorištena. Tek 1963. godine je na inicijativu lokalnih stanovnika pista revitalizirana i aerodrom se počeo ponovno koristiti, naravno, za civilnu upotrebu. Karakteristika ovog aerodroma jest da je izgrađen praktički na jedinom mogućem koliko-toliko pristupačnom mjestu na Farskim otocima i da je okružen planinama i klifovima radi kojih je prilaz aerodromu vrlo izazovan za posade. Ljudima koji su malo nervozniji letači zasigurno ne pomaže ni činjenica da su vjetrovi tamo stalni i dosta jaki, a zbog same klime Farskih otoka vidljivost pri slijetanju je vrlo često loša. Osim dosta oštrih skretanja neposredno prije slijetanja (avion se poravna s pistom doslovce u zadnjih 10 sekundi prije slijetanja), turbulencije su prisutne cijelo vrijeme neovisno o tome pada li kiša ili je vedro.
Sama pista je kratka (1.800 metara) i ne ostavlja nimalo prostora za pogrešku posade, pa zbog toga veći avioni koriste svaki dostupni centimetar za slijetanje koje nije baš najugodnije i podrazumijeva vrlo jako kočenje odmah po dosta grubom i naglom kontaktu s tlom. Za sve entuzijaste letenja koje ovakve tehnikalije i specifičnosti ne uzbuđuju više od same faktografije – prilaz aerodromu pruža spektakularne prizore i prilike za vrhunske fotografije ako je vrijeme povoljno.
Farski otoci povezani su tunelima. Što je kod njih najzanimljivije, kako izgledaju i kakvo je iskustvo voziti se u njima?
DAMJAN:
Farski otoci su arhipelag od 18 otoka od kojih je 17 naseljeno. Od tih 17 naseljenih otoka, 7 je međusobno povezano podmorskim tunelima ili mostovima. Kad bismo malo htjeli dodati bombastičnosti u tu činjenicu mogli bismo na clickbait način reći da se radi o mostovima koji premošćuju Atlantik i tunelima ispod oceana! No šalu na stranu, podmorski tuneli na Farskim otocima uvelike olakšavaju i znatno skraćuju putovanje između otoka koje se do pred ne toliko puno vremena odvijalo isključivo putem trajekata koji nisu mogli ploviti po svim vremenskim uvjetima.
Korištenjem podmorskih tunela promet se među otocima odvija bez prekida tijekom cijele godine u svim vremenskim uvjetima. Jedini već spomenuti aerodrom nalazi se na otoku Vágar i udaljen je 45 km i isto toliko minuta vožnje od glavnog grada Tórshavna koji je na otoku Streymoy. Taj put se prelazi za samo 45 minuta isključivo zahvaljujući prvom podmorskom tunelu na Farskim otocima za par desetaka metara kraćim od 5 km koji je izgrađen 2002. godine. Prije njegovog otvaranja putovanje od aerodroma do glavnog grada je trajalo oko 2 sata. Danas Farski otoci imaju četiri podmorska tunela od kojih su dva duža od 10 km, a najduži Eysturoyartunnilin dug je 11,24 km i karakterističan je po tome što ima jedini podmorski kružni tok na svijetu na dubini 112 metara ispod oceanskog dna. Moram priznati da je jako interesantno na zaslonu navigacije u autu dok ste u podmorskom tunelu vidjeti crtu ceste kojom se vozite i koja ide preko plavog mora, a još je zabavnije kad usred tog plavog mora na zaslonu vidite i – kružni tok.
Osim na zaslonu, još ga je interesantnije vidjeti i doživjeti u stvarnosti, pa smo se tako četiri puna kruga vrtili po njemu prije nego smo nastavili dalje. Postoje još i tuneli na samim otocima kako bi se olakšao (a u nekim slučajevima i uopće omogućio) prelazak s jedne strane otoka na drugu. Ono što karakterizira sve tamošnje tunele jest da ne izgledaju ni približno tako uredno i sređeno kao tuneli u Hrvatskoj ili alpskim zemljama, čak štoviše, izgledaju za naše pojmove – nezavršeno. Zidovi tunela su gole iskopane stijene bez betonske oplate. Tuneli su dosta slabog osvjetljenja, a ima i tunela koji uopće nemaju osvjetljenje unatoč duljini od nekoliko kilometara. Također postoje i uski tuneli koji služe za dvosmjerni promet, ali se vozila u njima ne mogu mimoići u vožnji nego se moraju propuštati na povremenim proširenjima unutar tunela. Podmorski tuneli imaju svjetlosne instalacije na stropu koje stvaraju iluziju da vidite iznad sebe more, te svi počinju i završavaju nekoliko kilometara u unutrašnjosti otoka. Svi su vrlo strmi. U početku idu strmo prema dolje, a kad dođu do najdublje točke strmo spuštanje odmah prelazi u strmo uspinjanje.
Prva pomisao na Farske otoke je predivna priroda… Kakve su opcije za outdoor aktivnosti?
SONJA:
Farski otoci su idealna destinacija za totalno resetiranje uma, duha i tijela. Ljubitelji prirode će ovdje svakako doći na svoje! Tijekom pet dana boravka na Farskim otocima mi smo svaki dan nakon doručka sjeli u auto i krenuli u istraživanje pojedinog otoka, no već i sama vožnja širokim i kvalitetnim cestama pri svakom zavoju pruža nove neponovljive i zadivljujuće vizure raznolikosti dramatičnih otoka. Šetnje u prirodi variraju od laganih šetnica po ravnom terenu do ozbiljnih planinarskih tura od kojih se mnoge ne preporučuju bez pratnje profesionalnih vodiča, jer su planine visoke, vremenske prilike kontinuirano izmjenjujuće, a teren zahtjevan.
Dapače, na Farskim otocima je većina planinskih cesta tijekom zime (od listopada do svibnja) zatvorena i zabranjen je promet jer se ne čiste od snijega i ne odleđuju od leda. Mi smo obišli većinu turistički poznatih atrakcija i lokacija, a šetnice variraju od ravnih staza uz jezera, kratkih i nezahtjevnih šetnji do slapova ili konkretnijih uspona do vidikovaca. Za boravak na otvorenom obavezno preporučujem toplu i vodonepropusnu odjeću i obuću, jer iako nije padala kiša za vrijeme našeg boravka na Farskim otocima osjetili smo vrlo jak i neugodan vjetar. Kiša i vjetar su tamo vrlo učestali. Staze su u pravilu mokre i blatne, čak i kada ne pada kiša, jer se topi snijeg u proljetnom periodu i jako je puno potoka koji presijecaju staze.
DAMJAN:
Za kraj je također vrijedno spomenuti, kad smo već krenuli na Farske otoke željeznicom, još jedan i k tome potpuno neočekivani željeznički segment. Naime, prije puta nam nije bilo ni na kraj pameti da Farski otoci imaju išta vezano uz željeznicu, a još manje aktivnu željezničku prugu. Jako smo se iznenadili i ostali u čudu kad smo u selu Gjógv poznatom po prekrasnoj prirodnoj luci smještenoj među visokim stijenama i u potpunosti zaštićenoj od surovog Atlantika dolaskom do luke potpuno neočekivano naišli na – željeznicu! OK, ne baš željeznicu u klasičnom smislu kako ljudi najčešće percipiraju pojam "željeznica", već na teretnu uspinjaču pogonjenu čeličnom sajlom na električnom vitlu i koloturom koja svladava put kraći od 100 metara (ali uz primjetnu visinsku razliku) između luke i sela po kolosijeku širine 600 mm. Simpatična mala teretna uspinjača s jednim jedinim malim vagonom koristi se dosta rijetko. No, za rubriku "vjerovali ili ne", čak i takva uspinjača se po svim definicijama smatra željeznicom, pa samim time – Farski otoci imaju željeznicu.
Kakva je gastronomska scena ondje – što se najčešće nalazi na jelovnicima i postoji li nešto što vas je posebno iznenadilo ili oduševilo?
SONJA:
Ako ste veliki gurman Farski otoci nikako nisu za vas! Mi smo već navikli da gastronomska ponuda recimo u Irskoj i Škotskoj nije na visokoj razini, ali na Farskim otocima je još oskudnija. Naime, restorana gotovo i nema, izuzev u glavnom gradu Tórshavnu i drugom većem gradu Klaksvíku. Čak i ako postoji neka zalogajnica u manjem mjestu ili selu, ona radi samo u ljetnoj sezoni koja počinje nakon 1. svibnja. Iako je od otočne zemlje za očekivati bogati izbor morske hrane, u manjim gradovima i zalogajnicama izvan glavnog grada jelovnik se uglavnom sastoji od tri vrste jela: hamburgera s pomfritom, fish&chips i pizze. Samo i isključivo fast food, a glavni prilog je pomfrit. To nas je jako razočaralo jer smo očekivali raznovrsniji i zdraviji izbor hrane. Farski otoci su veliki izvoznik lososa i losos je bio u ponudi u našem hotelu za doručak te je Damjan zdušno uživao u njemu svako jutro, ali u restoranima nismo naišli na takvu ponudu. S time da moram istaknuti kako u Tórshavnu postoji nekoliko ribljih restorana, no nismo ih posjetili jer smo većinu vremena proveli istražujući manja mjesta i prirodu.
DAMJAN:
Na sve to što je Sonja napisala još mogu dodati da je naš standard za hamburgere, a naročito za pizze, puno veći od onog što tamo poslužuju. Cijene apsolutno sve hrane su paprene, pa čak i takav loš hamburger košta skoro dvostruko više od gurmanskih hamburgera koji su dostupni u kontinentalnoj Europi. Pizza je posebna priča jer je u pravilu riječ o odmrznutim industrijskim pizzama. Doduše, Sonja je (i hvala joj na tome) uspjela pronaći jedno mjesto gdje zaista mijese svoje tijesto i rade pizzu po narudžbi koja nije bogznašto u usporedbi s pizzom kod nas (o Italiji da ne govorim), ali i takva je bolja od odmrznute industrijske.
Farski otoci slove kao prilično skupa destinacija – kakve su zapravo cijene i na što putnici trebaju biti spremni?
SONJA:
Cijene su doista iznimno visoke, pogotovo za naše prilike, tako da na to treba biti spreman jer neke troškove jednostavno ne možete izbjeći kao što su najam automobila, smještaj i hrana. Farske otoke ne možete razgledati i upoznati bez automobila, dakle to je osnovni i nužni trošak. Ujedno, otoci su povezani podmorskim tunelima, što je vrlo praktično i olakšava putovanje, ali svaki od tih tunela plaća se između 100 DKK do 350 DKK odnosno između 15 eura i 50 eura. Kao što je Damjan već natuknuo, hrana je također jako skupa, recimo pizze i hamburgeri koštaju između 120 DKK i 180 DKK, a ako želite odrezak ili konkretan komad mesa platit ćete ga između 250 DKK i 450 DKK.
Meni je bilo zanimljivo da deserti koštaju doslovce kao i glavno jelo, pa ćete tiramisu platiti 120 DKK. Ja obično na putovanjima volim kupiti dragim osobama neki suvenir ili sitnicu, ali suvenirnice su podjednako skupe kao i sve ostalo na Farskim otocima, pa ovaj put nismo kupili ni suvenire jer magneti koštaju od 7 eura na više, a najobičnija bilježnica s motivom puffina 20 eura. Preporučam uzeti hotel koji ima uključen doručak u cijenu, jer vam je to najpovoljnija varijanta boravka na Farskim otocima. Sigurni ste da ćete se ujutro dobro najesti, jer je pitanje hoćete li naći restoran po putu, ovisno koji otok i koji predio taj dan istražujete, pa da se osigurate da ste barem nešto pojeli taj dan.
DAMJAN:
Farski otoci nisu dio Europske Unije i sva tri naša teleoperatera naplaćuju paprene cijene roaminga, tako da uopće nemojte ni pomišljati koristiti hrvatski broj po slijetanju na Vágar. Za one koji se žele osigurati još prije polijetanja (opcija za koju smo se sami odlučili), postoje na tržištu francuske eSIM kartice koje za 30 eura nude 25 GB podatkovnog prometa i 15-tak minuta za primanje i upućivanje međunarodnih poziva ako se baš nikako ne može koristiti WhatsApp za poziv na neki broj. Cijena fizičkih SIM kartica dvaju lokalnih operatera na Farskim otocima je praktički ista, samo što nude tek 7 GB odnosno 9 GB data prometa i nemaju mogućnost međunarodnih nego samo lokalnih poziva.
Vrijedno je spomenuti da je dostupnost mobilnih mreža na Farskim otocima iznenađujuće kvalitetna gdje god da se nalazite. Čak i na vrlo udaljenim mjestima gdje na kilometre u blizini nema ni kuće, a kamoli naselja – signal je bio vrhunski. Što vrlo korisno dođe za korištenje navigacije jer trebat će vam, a i za slučaj da ne daj Bože morate iz bilo kojeg razloga zvati žurne službe.
Podijelite s nama nekoliko tips and tricksa za sve one koji se eventualno odluče ići na Farske otoke?
SONJA:
Farski otoci nisu za svakoga! Ako volite ljude, kulturne i umjetničke sadržaje i bogatu gastronomsku ponudu slobodno zaobiđite Farske otoke. No, ukoliko želite mir, tišinu, neopisivu prirodnu ljepotu, čist zrak i čistu vodu, te vrijeme da budete sami sa sobom okruženi isključivo impozantnim vizurama surove prirode i mnoštvom simpatičnih ovaca Farski otoci su destinacija za vas! Dobro istražite Farske otoke prije polaska, a na put svakako ponesite toplu, slojevitu i vodonepropusnu odjeću i obuću, bočicu za vodu i fotoaparat. Ako ste pravi Balkanci spakirajte i nešto grickalica, konzervi i pašteta jer će vam dobro doći. Većina sela nema ni dućan, a ako planirate cijeli dan boraviti u prirodi kao što smo mi radili, prije ili kasnije ćete ogladniti i ožedniti. Mi Hrvati smo navikli da možemo stati na svakoj benzinskoj i kupiti ono što nam treba, no i benzinske pumpe nisu baš učestale na Farskim otocima pa se bolje osigurati na vrijeme.
DAMJAN:
Lokalno stanovništvo nije baš sklono turistima i to je vidljivo na svakom koraku. Ne očekujte uobičajenu srdačnost domaćina, više se to svodi na pristojno "odrađivanje". Dapače, svake godine imaju vrlo neuobičajenu turističku aktivnost koja se zove "Closed for Maintenance, Open for Voluntourism". Koncepcija te aktivnosti je da se turističke lokacije i atrakcije na otocima namjerno zatvaraju za posjet turistima, te se dozvoljava pristup samo manjem broju turista-volontera koji onda obavljaju poslove popravaka staza, obnavljanja signalizacije i slično. Osobno na tome ne bih sudjelovao jer ionako sve te atrakcije skupo naplaćuju turistima, e da bi onda očekivali da turisti za nula novaca još obavljaju poslove održavanja. No, ono što zaslužuje svaku pohvalu jest činjenica da doslovce svako pa i najmanje selo ima dostupne javne zahode za posjetitelje koji su svi bez iznimke vrlo uredni i čisti, te imaju toplu vodu i grijanje. S te strane apsolutne pohvale domaćinima.
Nova Ryanairova linija iz Zagreba vodi u europsku metropolu koja sve više oduševljava putnike
