Klasični radni tjedan na samom zalasku ovogodišnje jeseni proletio je prebrzo u svakodnevnom dišpetnom općem postu nad seitanom, ananasom i bezglutenskim povrćem. Ali usprkos svemu mesojed klase T.rex u pratnji bijelog očnjaka zaputio se prema Istri. Zašto? Pa zato što se u u Tinjanu održavao 7. internacionalni sajam pršuta pobogu!

“Pršuta kažeš?”
“A šta ćemo putem krknut majkumu?”
“Hmm… Što li bi samo mogli? Oćemo starom cestom ili autoputom?”
“Buahahahaha!!”

Iako je još rano za ozbiljnije pecivo i topli napitak, želudac u očaju vlastite akustične praznine vrisne i povlači ručnu već u Zdihovu, simpatičnom malom goranskom mjestašcu slavnom po legendarnim perecima iz krušne peći i voćnoj salati. Okrijepa je nužna. Nema nam druge.

Brzinski mažemo kiluinešto ukusnih dijetnih hrskavih pereca uz srk kratkog makijata i pogledom na digitalne kazaljke mobitela uočavamo potencijalno kašnjenje na slijedeće odredište, mesnicu Čučković, tajnoviti hram visećih omreženih relikata i sličnih umjetničkih artefakata.

Na samom vrhu šumovitog proplanka Viškova iznad Rijeke, dva brata mesara Dejan i Danijel žive disciplinirani život posvećen uzgoju čaja i sakupljanju samoniklog bilja. Stilistiku new age makrobiotičke prehrane doveli su do savršenstva. U njihovim pušnicama suše se latice ruža dok miris svježe koprive oplemenjuje hladne im komore.

Uz sve te ljepote majstorskim rukama proizvedene, uočavamo da nam je dan isprepleten blogerskim obavezama a želudac još dobro popunjen zdihovačkim perecima. Nakon višesatnog nagovaranja i naguravanja uz Šemberov Crni pinot i Armanov Teran poziv na šalicu čaja bio je jedino što smo mogli prihvatit.

Dejan je istog momenta izvadio iz komore odležali indijski crveni, endemsku sortu čaja koju zahtijeva vještu pripremu iskusnih ruku.

Bome nije bilo lako. Nemamo riječi a i dah nam je u tragovima. Krvavih očiju i zamusanih usta uz pozdrave i poljupce simpatičnim mesarima čvrto obećajemo revanš na vlastitom terenu i bježimo dalje. Pravac Vižinada...

Nastavak i kraj teksta potražite ovdje!

Stvarno je vrijeme da i vi počnete blogati...