Galerija
Villa de Vecchi trebala je biti, a to joj je i nadimak – Mussolinijeva vila. Talijanski diktator još je prije izbijanja Drugog svjetskog rata planirao poući se iz politike. Njegova ideja bila je provesti posljednje godine života u luksuznoj vili na Rodosu, daleko od europskoga kopna. No uplela se povijest (ili karma, kako vam drago).
Vila je izgrađena 1936. godine po nalogu Mussolinijeva bliskog suradnika Cesarea De Vecchija, koji je tada obnašao dužnost guvernera Dodekaneza. Upravo je on bio stvarni stanovnik ove elegantne rezidencije, a Mussolini u nju - nikada nije ni kročio.
Ključna pomorska baza
Otočje Dodekanez došlo je pod talijansku vlast 1912. godine, nakon preuzimanja od Osmanskog Carstva. Mussolini je u njima vidio priliku za širenje novog “Rimskog imperija”. Rodos je trebao postati ključna pomorska baza, strateško uporište za vojne operacije u istočnom Mediteranu.
U tom kontekstu, vila nije bila samo luksuzna rezidencija – bila je dio šire političke i vojne vizije. Smještena na gotovo 700 metara nadmorske visine, nudila je spektakularan pogled na Egejsko more (pogled je, doduše, i dalje spektakularan), tursku obalu i otok Symi, pa je, uz to što je bila idealna za elitni bijeg, bila i simbol moći.
Kada je izbio Drugi svjetski rat, Mussolinijevi planovi o mirovini s pogledom na more brzo su pali u drugi plan. Italija se pridružila nacističkoj Njemačkoj, a kako je rat odmicao, postajalo je jasno da sile Osovine gube.
Godine 1943., nakon savezničkog iskrcavanja na Siciliji, Mussolini je svrgnut s vlasti i uhićen. Iako su ga njemačke snage nakratko oslobodile, odbio je napustiti Italiju, što ga je na kraju koštalo života. U travnju 1945. pogubljen je zajedno sa svojom ljubavnicom – daleko od vile u kojoj je planirao provesti starost.
Nakon rata i povratka Dodekaneza pod grčku vlast 1947. godine, vila je napuštena. Tijekom desetljeća polako je propadala – danas su njezini zidovi prekriveni grafitima, a nekada raskošni interijeri pretvoreni su u sjenovite ostatke prošlosti. Na nekadašnji luksuz podjećaju još možda samo dijelići i ideja arhitekta koja je uz pogled, još jedina tu.
Postoje spekulacije da je vila namjerno prepuštena propadanju kao svojevrsni podsjetnik na brutalnost tadašnje vlasti i neuspjeh talijanske kolonijalne politike na otocima.
Grčka vlada pokušala je 2014. pa opet 2020. godine staviti vilu na tržište putem državnog fonda za upravljanje imovinom, nadajući se da će privući investitore i smanjiti javni dug. Unatoč turističkoj atraktivnosti, vila do danas nije pronašla novog vlasnika. U svojoj samoći dočekuje tek avanturiste, ljubitelje povijesti i fotografe.
Kuća koja je široka tek oko 2 metra, ali svejedno se prodaje po paprenoj cijeni
