Restoran Coccolo u Trogiru poznat je po svojim marendama kao što su gulaši, tripice i mućkalice, ali odnedavno su uveli i golden Coccolo experience kako bi svi oni željni posebnog iskustva mogli kušati steakove obučene u listiće 24-karatnog zlata.
Kako nam priča Roko Puče, chef i voditelj u restoranu Coccolo vlasnika Mira Kukanjca, sve je započelo prošle godine pozivom britanske agencije koja radi s bogatim klijentima.
„Ostao sam paf kada su tražili da im poslužimo hranu u zlatu i potpišemo ugovor o tajnosti da nećemo otkrivati tko nas je posjetio. Odabrali su Coccolo jer imamo premium argentinske steakove kakvi se poslužuju u samo tri restorana na svijetu: u New Yorku, Dubaiju i kod nas. Uspio sam nabaviti zlato, ali ne bilo kakvo. Jestivo zlato mora imati poseban certifikat“, otkriva Roko i dodaje kako je tajnoviti gost bio jedan od najbogatijih ljudi na svijetu, koji je došao u društvu s tjelohraniteljima.
Argentinsko meso je kako kaže chef, „bolesno dobro“ jer se kao maslac topi u ustima, što mu je potvrdio i chef Pero Savanović koji je rekao kako je jedino tatarski mekši od argentinskog bifteka.
„Kada gosti dolaze s jahti u Trogir i pitaju koji je najbolji mesni restoran kažu im da moraju posjetiti Coccolo. Kod nas se ne dolazi radi pogleda na more jer restoran gleda na autopraonicu, nego na vrhunske steakove, kao i marende. Svaki dan imamo osam do deset vrsta marendi koliko nam dobro idu i nema ostavljanja za sutradan.
Vlasnik Miro Kukanjac ima svoju tvornicu mesa u Amsterdamu, a osim argentinskog premiuma imamo i wagyu, kao i tomahawk. Svjesni smo da svaka roba ima svojeg kupca, a gosti kod nas dolaze po ekskluzivno iskustvo. Bilo da želite sklopiti kakav posao ili zadiviti suprugu zlato je dobra ideja. Uostalom, ako u Aziji ljudi jedu kukce i zmije radi novog iskustva, zašto oni koji to požele i imaju novca došli na zlatni steak. Ipak smo mi turistička zemlja“, kaže Roko i dodaje kako nije mala stvar raditi sa zlatom.
Dok je svoj prvi biftek obložio zlatom trebalo mu je i pet minuta, ali sada ga „obuče“ za minutu i pol dok se meso odmara nakon pečenja. I to posebnom silikonskom pincetom te kistovima od vjeveričje i devine dlake za koju se listići ne lijepe. Dok se radi sa zlatom nema smijanja, ventilacije niti propuha. Za to vrijeme nitko ne smije proći kako se tanki komadići ne bi rasuli po kuhinji.
„Zlato nema miris, a okus mu je blago metalan. Navodno pomaže protiv bora, ubrzava metabolizam, pomlađuje, čisti jetru, a i predivno izgleda na tanjuru“, priča nam chef te dodaje kako za kraj steakove „soli“ zlatnim pahuljama, baš poput megapopularnog turskog kuhara Nusret Gökçea, poznatijeg kao Salt Bae.
Zlatni steak su već kušali neki poznati Hrvati, no chef ne očekuje veliku pomamu. Obzirom na cijene, to je i razumljivo jer argentinski goldsteak od 250 g košta 1500 kuna, wagyu je 3500 kuna, a tomahawk za dvoje 7500 kuna.
Coccolo na jelovniku ima i drugih mesnih poslastica iz cijelog svijeta, poput primjerice irskog bifteka i tomahawka koji je odležavao 28 dana, janjećeg racka, američkog odležanog creekstone tomawka, T-bonea, argentinskog ribeyea i drugih divota.
Chef Roko Puče ističe i kako je zadovoljan što ima vremena učiti i isprobavati nove recepte zahvaljujući tome što u restoranu ima 24 zaposlenih cijele godine, a ne samo u sezoni. Ponosan je i na humanitaran rad restorana te ističe kako su bili među prvima kad je trebalo kuhati za potresom pogođenu Petrinju, a za Badnjak su organizirali akciju za djecu s Downovim sindromom.
