Galerija
Nađete li se u centru Zagreba i poželite pojesti nešto fino i domaće po prijateljskim cijenama, možete krenuti prema Frankopanskoj ulici. Kada dođete do broja 22, uđite u dvorište i hodajte do kraja, gdje će vas s desne strane dočekati Kantina Galerija. Simpatičnu zalogajnicu prije godinu dana otvorio je poznati kulinarski majstor Draško Romac, preko puta Kulturnog spektra, mjesta koje ima poseban status u krugovima bonkulovića, poznatijeg kao "Kod Draška".
Moglo bi se reći da je Kantina nastala iz filantropske želje. U vrijeme kada su zalogajnice s domaćim jelima izgurale pekarnice i objekti brze prehrane studentima, osim menzi s često upitnom kvalitetom, nije preostalo puno mjesta na kojim bi mogli pojesti dobar ručak koji si mogu priuštiti. Kako nam priča gospodin Romac, zarada nije bila povod za otvaranje Kantine. Ideja je da se studenti hrane zdravo, a zalogajnica pokrije troškove tako da ne bude u minusu. Kolone pred pekarnicama i hrana koja ne čini dobro tijelu, a ni duhu navele su vlasnika da učini nešto dobro za gastronomsku sliku grada, ponajprije mladih, na kojima svijet ostaje.
U susjedstvu Dramske, Muzičke i Prava, Kantina Galerija nastala je prvenstveno radi studenata, ali ne morate imati X-icu da biste fino jeli. No studenti Akademije dramske umjetnosti imaju poseban popust pa hranu u Kantini i plaćaju deset kuna manje od ostalih.
Ondje se možete najesti već za 20 kuna, koliko koštaju sendviči i juha, a do 15 kuna više platite ćete domaća variva, jela od piletine, salate od hobotnice i tune, klasične ili vege burgere, tortilje, bruskete od avokada i kozica…
Hrana koja se poslužuje u Kantini kuha se u Kulturnom spektru, a ako želite pojesti nešto mimo cjenika ili dnevnih jela zalogajnice, najbolje je porazgovarati s domaćinima i pitati ih "što se kuha preko puta". Pa i naručiti nešto što vam se svidi po nižim cijenama nego što se kreću u restoranu, koji je zatvorenog tipa jer da biste mogli navratiti u "Spektar", potrebno je biti član kluba.
Chef Ognjen Vukelić, koji s Draškom radi 15 godina, dijeli viziju o jelima od domaćih i lokalnih sastojaka po koje se ide na Dolac. Upravo o namirnicama i sezoni ovisi jelovnik, a chef Vukelić naglašava kako u kuhinji nema mjesta pojačivačima okusa ni kupovnim praškovima. Dok na stol iz Kantine iznosi minestrone s pužićima koji miriše na povrće, začine i maslinovo ulje te svinjski gulaš s krumpirom pripremljen "po školski", Ognjen nam priča kako nema potrebe za zaprškama.
Kao pojačanje u Kantini pridružio se i Hrvoje Deanović, kuhar iz Jelse s otoka Hvara, koji je kuhao posvuda – od kruzera i kantina velikih firmi i cateringa do zagrebačkog ribljeg restorana Bonaca.
Osim minestronea i gulaša, na ploči s dnevnim jelima petkom se nađu i lignje sa zagorskim žgancima, tjestenina s tunom, kao i bakalar.
A članovi kluba kod Draška pak najviše vole doći srijedom, kada su pohani piceki. Ma luduje se i za ajngemahtecom, telećim bečkim koji visi na sve strane s tanjura, navraća se zbog pašticade, špek-fileka, čobanca i graha, koji se skuplja do posljednje kapljice vrućim domaćim kruhom hrskave korice što se hvali na sva usta. U Draškovim tanjurima guštali su i guštaju predsjednici, premijeri, veleposlanici, kulturnjaci, biznismeni, čak i Nobelovci.
Nemojte da vas začudi to što je Draško Romac otvorio Kantinu iz dobre namjere. Oni koji ga poznaju to znaju. Jer kad si on nešto zacrta – ne odustaje. I sam kaže kako mu karakter ne dopušta da diže ruke od onoga što želi, a to dokazuju i njegove pustolovine leutom po Europi, o kojima bi se mogle pisati knjige i snimati filmovi.
Drveni brod od tek sedam i pol metara, 120 godina i s latinskim jedrom u kojeg se Romac zaljubio kada ga je ugledao na Murteru uopće nije predviđen za duge plovidbe. Ali leut je obišao Europu. A Draško i jedrenjak su više puta jedva "izvukli živu glavu".
Draško Romac se odlučio na hrabri pothvat koji je trajao tri puta po 40 dana, a na jednom od njih pridružio mu se i fotograf Romeo Ibrišević, koji potvrđuje da se radi o ludom, predivnom, opasnom i nezaboravnom putovanju koje će pamtiti dok je živ.
Kada ga pitaju zašto se odlučio na avanturu, Romac uz smijeh odgovara: "Zato što nisam znao da ne mogu, ali sad znam!" To kaže tek nakon što je svoj san pretvorio u stvarnost i ispisao milje i milje uspomena na plovidbu Europom svim morima i najvećim rijekama u trošnoj jedrilici. Skakanje iz broda za divljih oluja, popravljanje broda, nasukavanja, ali i topli dočeci na obalama onih koji znaju o kakvom se brodu i pustolovini radi obilježili su avanturu.
Draško Romac zaokružio je Europu od Jezera na Murteru, preko Sicilije, Sardinije, Korzike i Monte Carla da bi stigao do Francuske, gdje je nastavio ploviti Rhonom i Seinom do Pariza, zatim Engleske i Londona. Od La Manchea pa kanalima kroz Belgiju i Nizozemsku do Njemačke, Rajne i Majne, do Dunava i Beča, Osijeka, Beograda te Crnog mora, Istanbula, Atene, Crne Gore do Murtera.
Jedinstveni leut mogao bi se naći na Makarskoj rivi, gdje bi kao turistička atrakcija izazivao divljenje i pozornost, naravno, ako oni koji to trebaju prepoznaju njegovu vrijednost i potencijal, a do tada možemo pratiti hoće li Draška Romca nadahnuti još kakav hrabar i pozornosti vrijedan projekt...
