Galerija
Redakcija punkufera vraća se s Weekend Food Festivala iz Rovinja. U glavi nam još odzvanjaju priče chefova o izazovima ugostiteljstva i činjenici da mnogi vlasnici restorana ne mogu pronaći dovoljne količine kvalitetno uzgojenih namirnica da bi namirili svoje potrebe. Drugi, pak, ne žele odstupiti od svojih kreativnih vizija čak i pod cijenu odbijanja gosta.
"Imam riblji restoran. Kada me ljudi pitaju bi li mogla nešto složiti za jednog prijatelja vegana kako bi cijelo društvo moglo doći zajedno u restoran, kažem ne. Nemam vremena za pripremanje veganskog menija," priznala je jedna chefica na Weekend Food Festivalu.
I nije jedina koja ovako razmišlja.
Iako je proizvodnja veganskih proizvoda postala veliki biznis u posljednjih nekoliko godina u svijetu, u Hrvatskoj su ljudi koji jedu hranu biljnog porijekla još uvijek – marginalci.
Vegetarijanka s intolerancijom na laktozu
Vegan u društvu mesojeda obično je 13. prase. Za njega gotovo nikad nema (dobrih) opcija u "klasičnim" hrvatskim restoranima, a pogotovo izvan većih gradova poput Zagreba. I ne, grilano povrće kao glavno i jedino jelo na restoranskom meniju se ne računa.
Kad se povede priča o tome gdje ćemo pojesti ručak prije nego što se vratimo u Zagreb, nisam optimistična. Nije jednostavno pronaći idealno mjesto koje će zadovoljiti sve naše prehrambene prohtjeve.
Kao vegetarijanka s intolerancijom na laktozu i prijezirom prema veganskim alternativama mesu u restoranima obično tražim minimalno procesirane plant based opcije. Istovremeno, znam da takvi izbori nisu nešto u čemu će uživati i moji kolege mesojedi.
Ironično, veganska aplikacija HappyCow predlaže mi steak house na ulazu u Rovinj. Ranch Fortuna, kakve li sreće, ima i meso i ribu i specijalni veganski jelovnik od četiri jela.
Ranch Fortuna
"Razumijemo važnost pružanja mogućnosti za svakoga gosta, stoga smo kreirali posebnu selekciju od koja će zadovoljiti veganske i vegetarijanske preferencije," piše na stranicama Rancha Fortuna.
Recenzije na TripAdviseru su poticajne, kao i fotografije samog lokala na Googleu. Bez puno filozofiranja palimo auto i krećemo put Fortune.
Fortuna nas osvaja na prvi pogled svojom nenametljivom sofisticiranošću. Riječ je o obiteljskom restoranu s tridesetogodišnjom tradicijom koja predstavlja svojevrstan fusion steak housea, istarske konobe i makedonskog restorana. Na jelovniku ćete tako naći T-bone odrezak, njoke s boškarinom i makedonsku pljeskavicu.
Ova osebujna gastronomska priča ne čudi ako je poznato da su vlasnici došli trbuhom za kruhom iz Prilepa u Rovinj još 1979., a devedesetih godina prošlog stoljeća otvorili ovdje restoran s tek par stolova. Kulinarska vizija se mijenjala kroz godine, a prostor se unaprjeđivao i širio. Danas Ranch Fortuna može primiti oko 140 osoba odjednom.
Srećom, nema gužve te nedjelje popodne. Prostrana terasa je prazna jer je dan vjetrovit.
Putevima rovinjskih delicija
Dobro raspoložena djelatnica restorana nam signalizira da uđemo unutra gdje nas čeka stol za četvero i posebni jelovnici.
Ups.
Došli smo u restoran za vrijeme gourmet manifestacije "Putevima rovinjskih delicija" koje posjetiteljima nudi pomno odabrane varijante ribljih i mesnih menija karakterističnih za Rovinj i okolicu.
Za 25 eura može se pojesti makedonski meni sastavljen od pečene paprike sa sirom, gravčeta na tavčeta i kolača od maka. Za 13 eura više tu je istarski meni s domaćim pršutom i sirom, teletinom s krumpirom i kolačem od skute i meda.
I nekolicina drugih jela s mesom i mliječnim proizvodima.
Veganski jelovnik nije dostupan, ali me svejedno kopka što je u njemu. Otkrivam da Ranch Fortuna inače služi vegansku musaku, rajčice punjene lećom, tofu s povrćem i četiri namaza s kruhom kao predjelo: humus, baba ganush, guacamole i pašteta od gljiva.
Unaprijed se pripremam na razočaranje, ali me ljubazan konobar iznenađuje spremnošću da mi ugodi. Pa mi se na stolu ipak nađe juha od rajčice i istarski fuži s tartufima – bez uobičajenog bijelog umaka te s domaćim maslinovim uljem umjesto njega.
S druge strane stola kolege uživaju u mekanim svinjskim rebrima u pačjoj masti i domaćem krumpiru koji tako dobro izgleda da čak i meni izaziva zazubice. Na čaše se toči iznimno pitka malvazija i merlot od Vivode. Život je lijep.
Favoriti su za titulu najboljeg restorana na svijetu, a nikad ne rade subotom i nedjeljom: Chef Disfrutara otkrio nam je i zašto
