Osobit je doživljaj sjediti na terasi Puža u Brelima, uživati u babljem ljetu s pogledom na sunce koje se ljeska na plavoj površini. Zapleše pokoja zraka i po Stininoj vugavi u čaši, pašteti koja krije esenciju mora i tuni koja nastaje u kuhinji vještog chefa Gorana Staničića.
Ne preostaje ništa drugo do duboko udahnuti tu čaroliju i sanjariti o Mediteranu kakav je nekoć bio, djelićima nostalgije koja i dalje živi zabetonirana u arhitekturi brutalizma i moderne, gostoljubivosti i običajima koji oblače novo chic ruho.
Restoran hotela čije ime progovara o Brelima s prirodom dijeli zajednički jezik, isprepliće se s njome i škaklja maštu, u misli vraća svečane frizure i večernje toalete koje su nekoć vladale terasama, kad se zahuktao turizam na tom komadiću Jadrana.
Tuna u Pužu (Foto: NB)
Jedan je od aduta šetnica uz obalu s koje puca pogled na plaže što su se upisale na ljestvice najljepših. Jedna od misica zasigurno je Punta rata, koja s Kamenom Brela predstavlja jedinstvenu sinergiju. Poput malog otoka što se nalazi tridesetak metara od plaže, ne višeg od desetak metara, Kamen je spomenik prirode koji jednako salijeću instagramuše kao i iskreni zaljubljenici u igru prirode.
No Brela su puno više od šljunčane plaže, moćnog Biokova i mora po kojem klize jahte milijunaša i ribarske brodice. Kako bi mogla stati rame uz rame s popularnim turističkim destinacijama u Grčkoj, Turskoj i Italiji, brine se najveća snaga Bluesuna, zaposlenici s vizijom koji neumorno pronalaze nova rješenja kako bi gosti imali što raditi.
I doista, u šetnji obalom puca pogled na jednu od najvećih privatnih jahti na svijetu, onu ruskog bogataša Andreja Meljničenka. Ako je njemu dobro u Brelima, ni mi nemamo ništa protiv – baš kao ni brojne Skandinavke koje štrapaciraju stazicom do hotela Soline na medicinsku masažu i koji krug po bazenu između ostalih aktivnosti.
Ružica Jukičić, Tomislav Kožić i Goran Staničić (Foto: Silvija Munda / G.E.T. Report)
A chef's choice dinner u hotelu Soline očekuje nas za koji sat. Doznajemo da će to biti pravi spektakl užitka kako bi se još jednom proslavilo rođenje DeLuce, restorana koji od lokalnih namirnica stvara uzbudljiva jela.
Ružica Jukičić, chefica koja uvjerljivo vlada kuhinjom restorana DeLuca, zapanjuje svojom vještinom i kreativnošću te služi kao uzor svim mladim ženama koje se žele probiti na gastronomskoj sceni.
Vrsna kuharica neumorno skuplja nagrade, a neke od dražih su joj one s natjecanja u Istanbulu, gdje je predstavila Hrvatsku i pomela konkurenciju od oko 2000 kuhara iz 25 zemalja osvojivši tri medalje. No to je tek početak priče. Kad ne osvaja žirije, Ružica žedno skuplja nova znanja poput onih iz nutricionističkih sfera kao što je primjerice intolerancija na hranu.
Jedna od zvijezda večeri koja će joj se pridružiti u kuhinji na demonstraciji što sve mogu Soline dobitnik je gastronomskog Oscara za 2019. Gault&Millaua, Hrvoje Zirojević. Osim već spomenutog Gorana Staničića, tu je i Tomislav Kožić, korporativni chef Bluesuna te dalmatinska pastry čarobnica Antonija Nikolić, uz pomoć mladog šegrta o kojem ćemo još slušati - Božidara Akrapa.
Brela - 5 (Foto: Silvija Munda / G.E.T. Report)
Kad ne gostuje u Brelima, Tomislav Kožić suvereno vlada Bluesun Akademijom, gdje radi kao mentor i predavač u hotelu u Mariji Bistrici, a korporativni chef Bluesuna može se pohvaliti i titulom maître de cuisine.
U očekivanju večere doznali smo da restoran u brutalističom hotelu Soline ime duguje arhitektu čije su Soline životno djelo – Juliju De Luci. Deviza jelovnika su autohtoni okusi Mediterana u modernoj interpretaciji koja obljubljuju Stina vina od grožđa iz čuvenih osunčanih bračkih vinograda.
„Moderno, jednostavno i autohtono“, tri su riječi kojima Ružica Jukičić, opisuje kulinarsku filozofiju.
Nestrpljivo očekivana večera počeka je koktelom od prošeka i čaja te riječima mladog i ambicioznog Josipa Rikića, direktora hotelskih operacija u Bluesun Hotels & Resorts. Viziju netom renoviranog hotela Soline i restorana koji nudi drukčiju priču u Brelima, ali i cijeloj Makarskoj rivijeri objasnio je nazočnima, stavljajući u prvi plan ljude na kojima leži snaga.
Josip Rikić (Foto: Silvija Munda / G.E.T. Report)
Doznajemo da se ponuda DeLuce temelji na atipičnom mediteranskom slow foodu koji će se neprestano razvijati. Počelo se tiho, bez velike pompe i reklame da bi uvod kojim se dala naslutiti svježina promišljenog jelovnika mogao prodisati i razvijati se narednih sezona.
Niz užitka na Večeri domaće hrane i vina otvorio je Zirojević carpacciom od tune s ganacheom od guščje jetre, kremom od graška i mariniranom ljubičastom kapulom. Uz Stininu vugavu krenula je igra struktura, okusa i mirisa koji svakim zalogajem dokazuju Zirojevićev osjećaj za namirnicu. Prekrasni balans i okusi koji dugo ostaju u ustima navode da se zaboravi sve ostalo – i ostane u trenutku.
Slijedilo je nešto nježniji orzotto s bundevom i mariniranom srdelom na podlozi od tikvice Tomislava Kožića i Stinini pošip. Jelo chefa Gorana Staničića kulminiralo je odvažnošću i drskim okusima koji se s jednako uzbudljivim pošipom pronalaze u čudnovatoj harmoniji. File sabljarke u umaku od kapara i maslina, rimski njoki i mousse od škampa ostavljaju bez riječi, u intimnom promišljanju nad okusima koji titraju pod nepcem, pulsirajući životnom energijom.
Brela - 1 (Foto: NB)
Kontemplaciju je prekinuo zvuk tribidraga koji se slijeva u čaše i kompozicija okusa chefice koju bismo slobodniji mogli povezati sa smirajem sezone, uravnoteženom slagalicom mariniranog komorača, kreme od slanutka, confitirane janjetine i kobasica nadahnutima luganigama, ali bez tipičnih zimskih začina koji bi mogli zamaskirati tanjur. Feminizam na djelu stigao je poput tanjura za utjehu, a žar koji se osjeti u svakom zalogaju dovoljno je jak da zagrije kad bure i kiše zamijene sunce na Brelima.
Desert Antonije Nikolić, kodnog imena Always može se jesti zauvijek. Konkretan, a lepršav, pun okusa, ali ne i šećera posveta je lješnjacima koji se divno isprepliću s tonkom, svježim sirom, kruškom, Maraschinom… od svega ponešto, ničega previše – desert koji je zaokružio Bluesun priču s mjehurićima Godimenta mnogima je izmamio obećanje o povratku u De Lucu. Tko zna, možda i posjet Braču koji se vidi s ponistre, otoku na kojem nastaje Stinin ponos.