Galerija
Zato mi je prošli petak oko 16 sati, bilo milo pri srcu kad sam ušetao u jedan zagrebački restoran te na zidu vidio crteže iz najpoznatijeg izdanja knjige, kao i ispisane stihove. Restoran je to smješten u zagrebačkom Maksimiru, točnije na Fakultetskom dobru, a pogađate, nosi ime – Ježeva kućica.
Dogovorio sam se za ručak s dvoje starih znanaca, a valja reći da sam ulazak u restoran i ne ostavlja neki dojam. Prolazite kroz zatvorenu terasu koja baš i nije reprezentativna, te dolazite zbrzo do malog šanka. Ipak, kad prođete i taj dio stvari postaju bolje – uređenje je retro, s detaljima iz sedamdesetih i osamdesetih poput lustera, a kako sam već spomenuo, poseban dojam cijelom prostoru daju veliki plakati na zidovima, po kojima su ispisane riječi Ćopićevog djela. Kao i naravno, ilustracije iz knjige.
No, dosta o prostoru, idemo malo o onom glavnom – hrani. Konobarica je došla vrlo brzo te nam donijele menije. Otisnuti su na dvostranom papiru, te se s jedne strane nude mesna, a s druge riblja jela. Taj dan i jednih i drugih jela, bilo je oko desetak, što je sasvim dovoljno. Za početak smo nazdravili finom vilijamovkom, te naručili juhe. Na meniju su dvije, goveđa i bučina, od kojih sam se odlučio za potonju i nisam falio. Lijepo je prezentirana, s komadićima usitnjenih bučinih sjemenki sa strane, te fina i ukusna.
Za glavno jelo naručio sam sporo pečenu janjeću koljenicu na kremi od mrkve i batata. Janjetina je sočna i mekana, razdvaja se od kosti, ma milina. Jedino ne razumijem trend kod čini mi se većine restorana, a koji se tiče priloga. Kreme od mrkve i batate jedva je bilo dovoljno uz janjetinu, a kako nisam ljubitelj salate, morao sam dobro „racionalizirati“ taj prilog. Ne bi bilo loše da količinu kreme, malo "podebljaju".
Probao sam malo i koleginog telećeg pečenja s krumpirima, koje je korektno, ali ne bi škodilo da je sočnije. Meso je fino, ali teško se može mjeriti s pečenjem u recimo – Zvoncu na Vrbiku. Kolegica je uživala u lososu, za kojeg kaže da je jedan od boljih kojeg je probala u zagrebačkim restoranima. Uz meso, izvrsno su sjela i dva deci Josićevog cuveaa.
Naravno, grehota bi bila ne pojesti i nešto slatko. Zavirio sam i sam iza stakla s tortama, te se odlučio na onu od stracciatelle s kremom od čokolade. Ova torta je bila čisti hit, da sam se teško suzdržao od drugog komada. Toplo je preporučam, tako kremastu i ukusnu. Probao sam malo i kolegine čoko torte s orašastim plodovima, koja je toliko bogata okusom, da više od jednog komada teško čovjek može pojesti.
U svakom slučaju, kako sam bio počašćen, ne znam koliki je točno bio ceh, ali uz piće, desert i juhu izađe 40 – 50 € po glavi. Svakako ću na ovo mjesto otići u proljeće, jer ako sam dobro shvatio, ima i unutarnju terasu s pogledom na zelenilo, što je šteta propustiti.
Kuća iz bajke: Skriveni raj u malom goranskom mjestu za idilično zimovanje
