Galerija
Na nešto malo više od pola sata od Budimpešte, uz obalu Dunava, smjestio se Szentendre – mali grad koji djeluje kao da se nalazi negdje na Mediteranu. Uske kamene ulice, barokne kuće u pastelnim bojama i umjetničke galerije kriju uzbudljivu prošlost. Szentendre, poznat i kao Sveti Andrija, Sentandrija ili Senandrija na hrvatskom jeziku, krajem 17. stoljeća postao je utočište doseljenicima iz Dalmacije, Srbima, Nijemcima i Slovacima koji su ostavili svoj trag. Habsburški car Leopold I. dodijelio im je građanske i vjerske slobode, a grad je ubrzo procvjetao. Hrvati su utemeljili katoličku zajednicu u Senandriji. Župne knjige ih još 1705. vode kao Dalmata ili kao Croata, i danas se ta povijest može vidjeti na svakom koraku - u natpisima te slavenskim imenima ulica i crkvama. Tragovi senandrijskih Hrvata su ostali u toponimima, kao što su: Dalmacijanska mala, Perakova ulica, Ditelinište, Liskovača, Šimin surduk ili primjerice Juranova ćuprija.
Početkom 20. st. odlučeno je da će Senandrija biti grad umjetnosti - Vlasti su otkupile stare kuće i dale ih umjetnicima. Nakon Prvog svjetskog rata Szentendre je postao središte umjetničke kolonije. I danas, smatra se, ovdje živi najviše slikara, kipara i drugih kreativaca u Mađarskoj, a grad ima zavidan broj muzeja i galerija – od Muzeja Margit Kovács, posvećenog briljantnoj keramičarki, do Muzeja Béle Czóbel, jednog od pionira mađarskog modernizma. Šetnja kroz park Czóbel otkriva i monumentalnu vapnenačku skulpturu Otmica Europe iz 1975., dok obnovljeni ArtMill (MűvészetMalom), nekadašnja pilana, domaćin je suvremenih izložbi.
Muzej koji se gleda kroz mikroskop
No Sentandrija krije i nešto posve neočekivano. U jednoj uskoj ulici nalazi se Micro Wonder Museum – mjesto koje slavi umjetnost u doslovno mikroskopskim dimenzijama. U jedinoj prostoriji muzeja stoji niz mikroskopa, a ispod svakog – minijaturna skulptura smještena na vrh igle ili pribadače. Tek kroz leću otkrivaju se zlatni pehari, sićušni šah na glavi pribadače, minijaturna boca Coca-Cole ili prizori drevnog Egipta u ušici igle. Autor tih djela je ukrajinski umjetnik Mykola Syadristy, poznati majstor minijatura čija je preciznost toliko ekstremna da navodno tempira pokrete prema otkucajima srca.
Slatka strana grada
Ako vas mikroskop ne oduševi, pokušajte s marcipanom. U središtu grada nalazi se Muzej marcipana Szamos – svojevrsni spoj slastičarnice i galerije. Unutra ćete pronaći minijaturne, ali i monumentalne prizore izrađene od paste od badema i šećera: Parlament u Budimpešti, princezu Dianu, Mickeyja Mousea, prizore iz bajki i biblijskih priča. Izložba slavi rad poznatih mađarskih slastičara Mátyása Szamosa i Károlya Szabóa te tradiciju marcipana koja je u Mađarskoj iznimno cijenjena. Nakon razgledavanja teško je odoljeti sladoledu ili komadu torte u pripadajućoj slastičarnici.
Kako doći?
Najjednostavniji način dolaska iz Budimpešte je željeznicom HÉV, koja vozi oko 40 minuta. Alternativa je sezonska vožnja brodom, koja traje dulje, ali pruža poseban doživljaj plovidbe Dunavom.
Novi kviz općeg znanja: Za one koji su spremni - i na gore
