Galerija
Restoran se smjestio odmah kraj crkve svetog Šime, a mi smo došli na vrijeme, sjeli na gotovo popunjenu terasu i zatražili meni. Na njemu se nalaze isključivo riblja jela, odnosno jela od plodova mora (osim jedne standardne pršut/sir plate), pripremana na maštovite načine i u raznim zanimljivim kombinacijama.
Tako da, ovdje ne možete naručiti kilo oborite ribe ili škampe na buzaru, jer je ova kuhinja malo drukčija. To nije ni čudo ako znamo da je glavni chef i ujedno vlasnik restorana Saša Began, koji je prije toga zanat pekao u glasovitom zadarskom ribljem restoranu Foša.
No, vratimo se mi na meni i na ono što u Labraxu valja kušati. Preskočili smo ovaj put juhe (mada mi je sad malo žao da nisam kušao juhu od školjki i rakova), te naručili arancine od crnog rižota u kombinaciji s tartarom od kozica. Kao drugo predjelo uzeli smo carpaccio od škampa, uz koji se poslužuje foie gras ganache. Kako smo htjeli probati oboje, konobar nam je odmah predložio da jela prepolovi i svakom donese svoju polovicu, na što smo i pristali (objašnjenje radi fotografije, da ne mislite da je porcija mikroskopska). Uz to smo za početak krenuli s nečim pjenušavim, te uzeli klasik – Šemberov rose pjenušac.
Dok smo čekali predjela, poslali su nam i sitne zalogaje u obliku pozdrava iz kuhinje – trlju na kremi od kukuruza i majonezu od fermentiranog češnjaka. I dok mi je majoneza bila li- la, trlja je jako fina i svježa, te se odlično slaže s kremom. Uopće ne bi bilo loše da jednog dana završi i u formi predjela, ako ne i glavnog jela. Dobra vijest i po nas je bila zaboravljivost osoblja, pa su nam pozdrav donijeli dvaput. Nismo se bunili, jasno.
Predjela stižu relativno brzo i bome, nepca čine sretnima. I jedno i drugo zaslužuju aplauz, foie gras u kombinaciji s carpacciom od škampa pokazuju se kao nepogrešiva kombinacija. Ipak, meni kao nekom tko obožava sve talijansko, arancini vraćaju sjećanje od gotovo prije 10 godina i obilaska Sicilije. Samo, tamo sam ih tamanio kao street food, a ovdje su podignuti na level pro, jer zapravo ni ne znaš da na ovaj način možeš uživati u crnom rižotu. Ujedno, posluženi su i na finoj kremi od gorgonzole i grana padana. Sve skupa – maštovito i jako fino.
Večer je bila takva da je bio grijeh ne opustiti se i uživati do kraja, pa smo nastavili s istraživanjem vinske karte. Bora Pošip i Sladićeva Plavina ispunjavali su vrijeme predjela i glavnog jela. A za glavno jelo naručili smo dry aged brancin za dvoje. Riječ je o ribi koja odležava u komori, peče se na roštilju, a poslužuje uz pire od dimljenog krumpira, beluga leću, baby špinat i grilanu mrkvu. I prezentacijski se ovo lijepo odrađuje – chef je došao do nas, pokazao nam pripremljenu ribu, i nakon što smo potvrdno kimnuli glavama, otišao par metara dalje i vratio se nakon minutu i pol s očišćenom ribom. Brancin je fin, odlično pečen, sočan – zamjerki nema, osim što kad je nešto ovako fino – nikad ga nema dovoljno, ali to je više problem naših apetita i činjenice da imamo osam želudaca poput Alfa.
Za desert sam riješio zelenu kapu koju i sami možete vidjeti. Gornji, zeleni dio i punjenje unutra, sastoji se od kruške, skute i maslinova ulja, biskvit je od tonke i lješnjaka, a umak od kruške. Za ljetno doba, kombinacija je i više no osvježavajuća i zaslužuje svaku preporuku.
Što se tiče vina, uz slatko su preporučili Bomary iz vinarije Degarra. Riječ je o slatkom vinu, nastalom kao spoj vina od grožđa te vina od višnje maraske. Meni, koji sam i inače čovjek od slatkih okusa, ovo je bilo top. Suputnik na večeri me u desertu nije pratio (kao, ne jede slatko), pa je za poslasticu uzeo platu od pršuta i sira. Plata k'o plata, fina je, ali ništa novo ni čudesno, možete i bez toga. Zato pamet u glavu, i za desert uzmite pravi desert, kao što sam učinio ja. Nakon traženja fakture, počastili su nas čašom finog pjenušca jednostavnog naziva Piena.
Cijena? Dva predjela, glavno jelo, deserti i sigurno desetak čaša finih vina platili smo ravno 200 eura. Naravno, riblji restorani nikad nisu i neće biti jeftini, ali ako tražite nešto drugačije, majstorski pripremljeno i mjesto gdje ćete pojesti nešto što do sad niste – Labrax je mjesto u kojem se isplati ostaviti novac.
Galerija
