„Jedna je dovoljna, dvije su malo“ sugerira poslovica o alkoholnom piću koje koriste i oni koji inače ne piju. Njezino veličanstvo rakija univerzalan je lijek za sve probleme: „tjera masnoću“ pa je čep tog pića nezaobilazan sastojak kod pripreme fritula i krafni kako se ne bi suviše napile ulja, od nje prozori ljepše sjaje, a mnogima je izvor snage kad treba učiniti nešto mrsko.
„Ako se u rakiji pretjera, postaje lijek protiv – jetre“, šale se poznavatelji.
Na proputovanju Europom gotovo svaka zemlja ima svoju rakiju – u Crnoj Gori će vam većina ponuditi lozu, Srbi se ponose šljivom, u Turskoj miriše na anis, a u Bugarskoj najbolje paše uz šopsku salatu ili turšiju.
Rakija obično ima oko 40 posto alkohola, ali može sadržavati i 50 do 60. Prepečenica je dvostruko destilirana rakija, gdje sadržaj alkohola nekad prelazi čak i 60 posto, a brlja je popularni naziv za jeftinu rakiju lošije kvalitete i manje alkohola. Neke od najpopularnijih su šljivovica, lozovača, vilijamovka, travarica i medica, a ovisno o kraju piju se iz bićerina ili štamprleka.
Priče o ljekovitosti rakije prenose se s koljena na koljeno, a gotovo da nema bolesti koje ne liječi to čarobno piće. Nakon teškog jela, prst ili dva šljivovice, loze ili travarice odmah će umiriti želudac. Boli vas zub? Gutljaj rakije nemojte progutati nego ga držite na bolnom mjestu.
Navodno je ulijevanje tople rakije u uhu lijek protiv glavobolje, ali to nemojte isprobavati prije razgovora s liječnikom. Rakija je lijek za bolno koljeno, ozljede nakon padova, kožne probleme, lijek za hrabrost protiv raznih strahova, uključujući onaj i od odbijanja…
„Psihijatar vam može pomoći, ali rakija je jeftinija“, jedna je od bugarskih poslovica koja se i kod nas prakticira. No osim kao lijek, rakija je nezaobilazan dio brojnih običaja, kako modernih, tako i onih koji su gotovo izumrli.
Hrana i piće
Čudo u čaši: "Dizalica" s tajnim sastojkom koja liječi bol u mišićima
U vrijeme dok su mladići sa svojim očevima dolazili tražiti ruku djevojke u njezinu kuću, sa sobom bi nosili rakiju. Običaj je nalagao da je ponesu što više kako se ne bi osramotili u slučaju da je ponestane.
Nakon što bi obje strane pristale na ženidbu krenulo bi slavlje koje ne bi moglo proći bez zdravice. Ovisno o kraju, ponekad bi se uz rakiju zapucalo iz vatrenog oružja. U Hercegovini bi pak „mladenkinu rakiju“ mladenkin otac nudio zetu i njegovoj rodbini.
Prošnja niti svadba nisu mogle proći bez rakije, ali ni sprovodi na kojima bi narikače oplakivale pokojnike uz malu pomoć žestokog pića. U Dalmaciji su je ženama pokojnika davali da se ubije tuga, a njome se i nazdravljalo za pokojnika. I danas se diljem Balkana prolije nekoliko kapi na pod za one kojih se prisjećamo sa suzom u oku.
Grad bureka i srdačnih ljudi: 5 zanimljivosti o unikatnom biseru Balkana
