Galerija
Je li vas ikada iznenadio visok račun u restoranu? Ako nije, čestitamo jer pripadate manjini koja nikad nije iskusila znojenje dlanova prilikom čitanja sitnih brojki pri dnu nesretnog papirića, razmišljanje o pranju posuđa u kuhinji restorana ili pak vraćanje djetinjstvu u mislima, kada smo mogli trčati koliko nas noge nose, one iste koje bi nas spasile od stanjivanja novčanika.
Šalu na stranu, stres u restoranu uobičajena je pojava. Istovremeno se želimo počastiti, ali i preživjeti tekući mjesec, a kako bismo to postigli, treba opušteno pristupiti situaciji. Najbolji lijek za bezbrižni izlazak na večeru jest razgovor. Pritom ne mislimo toliko na onaj s društvom, razgovor s konobarom je taj koji se "broji".
Konobar je naša veza s kuhinjom i njegova je uloga da nam demistificira sve nejasnoće u vezi s jelovnikom. Nemamo li praksu odlaska u restoran, mogli bismo pomisliti da nije pristojno pitati jer ćemo ispasti škrti ili neupućeni, no istina je da onaj tko ne pita, skita - i često plati više nego što je mislio u startu.
Plata na način "chefa"
"Prijateljica i ja posjetile smo azijski restoran u Zagrebu koji ima srednji rang cijena, ništa prenapuhano i odlučile naručiti platu kako bismo isprobale razne sushije. Listajući jelovnik, nismo pronašle idealnu kombinaciju pa smo objeručke prihvatile prijedlog konobara neka nam chef složi platu prema vlastitom odabiru. Tada smo se tek površno poznavale i bilo nam je neugodno razgovarati o cijeni plate koja će nam stići na stol.
Kada je stigla plata (dovoljno velika za četiri gladne osobe), a konobar se razvezao o tunama, brancinima i kavijarima koji krase ljupke rižine paketiće, bilo nam je jasno da nećemo proći jeftino. Svjesne toga da smo si same krive, izašle smo s gorkim okusom, ali i novom lekcijom", ispričala je Elizabeta. Možda će konobari jednog dana postati psiholozi koji nam mogu pročitati misli, ali do tada je bolje prilikom naručivanja hrane otvoreno porazgovarati o količini porcije, kao i o cijeni, prije nego što bude prekasno.
Tekući problemi
Račun je "razveselio" i Marka, koji je svoju lekciju naučio na vinu. Na ribljoj večeri u Beogradu pao je dogovor da će se piti vino. Kako nitko iz ekipe nije bio vrsni poznavatelj, a domet im je bio razlikovanje crnog i bijelog, "piknuli" su bijelo, koje paše uz ribu i odlučili se za jedno od ponuđenih na karti pića.
"Konobar nam je rekao da naš odabir nije najbolji uz pastrvu jer je vino previše slatko i predložio alternativu. Vidjeli smo da nije na karti, ali smo po inerciji zaključili da će nam donijeti bocu cijenom sličnu prvobitnoj varijanti. Pojelo se i popilo, a na kraju smo imali što vidjeti. Račun je bio papren jer je boca prema odabiru kuće bila četiri puta skuplja od one koju smo htjeli naručiti. Prijatelj je skočio do mjenjačnice kako bismo imali dovoljno dinara za račun, a do povratka u Hrvatsku prebacili smo se na pivo", priča Marko.
Hrana i piće
Konobari znaju: 3 pića koja nikad ne biste trebali naručiti u kafiću
Pozdravi iz kuhinje
Naplaćivanje couverta, odnosno "pozdrava iz kuhinje" također ljuti mnoge. Ne želite li couvert, dopušteno je zahvaliti se i slobodno ga vratiti. Ako je potrebno, i objasniti da ćete kuhinju pozdraviti napojnicom prilikom plaćanja računa. Kako biste izbjegli konflikte, najbolje ga je vratiti bez previše čekanja, ili kušanja.
"Kuhar sam po struci, i mišljenja sam da bi couvert trebao biti zamišljen kao pozdrav iz kuhinje, nešto što će vam dati uvod u jelo koje ćete kušati i u malom zalogaju predstaviti restoran, skratiti vrijeme dok čekate, zabaviti gosta. Trebao bi imati smisla i biti poveznica s kuhinjom tog restorana. Dakle ako je restoran mesni, pašteta od tune ga neće predstaviti, tu treba kreativnosti. Iz iskustva znam da su naši vlasnici restorana toliko pohlepni da takvu ideju ne prihvaćaju i uporno naplaćuju couvert, čast iznimkama", piše forumaš Paprenjak.
"S couvertom sam se susrela u zagrebačkom meksičkom restoranu i rekoh sama sebi: 'Tamo se više nikad neću vratiti.' Zašto? Zato što je naplaćivanje te nazovimo 'kuverte' totalno besmisleno i krajnje bezobrazno. Kuverta zapravo predstavlja napojnicu, ona ide nekome u džep, a ne u blagajnu i normalno je da, ako si zadovoljan uslugom, hranom i svime, a nisi dozlaboga škrt, da ćeš tu napojnicu ostaviti sam od sebe, možda malo veću, a možda i malo manju, to nije bitno", piše forumašica Tina.
A što s kruhom?
Košarice kruha koje "same" stižu na stol, a uredno se bilježe na računu također možete vratiti. Bilo da ste osjetljivi na gluten, izbjegavate ugljikohidrate ili jednostavno ne želite nešto što niste naručili, budite to slobodni i odbiti.
"Nama su jednom zaračunali kruh koji su donijeli na stol, koji nitko nije ni tražio, ni probao. Rekla sam da neću to platiti, konobar se durio kako on mora sada stornirati račun, kako mu je to problem, ja rekoh: 'Samo naprijed'. Napravio mi je novi račun bez kruha. Kad ti nose hranu koju ne želiš i ne konzumiraš pa ti hoće naplatiti, to nije u redu", piše forumašica Bajadera.
Čitanje jelovnika
Obratimo li pozornost, dosta toga možemo saznati samo čitajući jelovnik, a najviše pažnje treba posvetiti sitnim slovima. Tako se gosti često opeku jer ne gledaju cijenu ribe po kilogramu nego tek cifru koju će platiti za jednu porciju. Stoga, niste li sigurni koliko ćete platiti - upitajte konobara.
Restorani mogu lako "zaraditi" spretnom psihologijom. Svjesni su toga da spuštanjem cijene glavnih jela, nadoknađuju zaradu višim cijenama vode, sokova, juha ili salata koje se često naručuju po principu "nek se nađe" bez razmišljanja o brojevima. Stoga, ako vam je važno za konačnu računicu, uzmite u obzir sve što naručujete.
5 trikova kojima hrvatski restorani mame goste da troše više
