Pod meksičkim palmama Yucatána chef René Redzepi provodi dane s rukama u kukuruzu, sjeckajući banane za ceviche ili biljčice s plaže, ubacujući cvijeće u hladnu juhu od školjki te promišljajući nad bundevom s umakom od morskih trava i ulja pripremljenog od lišća avokada.
Novu nordijsku kuhinju i restoran koji je godinama dobivao priznanja za najbolji na svijetu, slavni kuhar albanskog porijekla je privremeno zamijenio pop-upom u majanskom gradu Tulumu. Obzirom da se otvaranje nove Noma očekuje u prosincu, Redzepi ce se uskoro preusmjeriti energiju na laboratorij za fermentiranje i plutajuće polje s povrćem na urbanoj farmi u Kopenhagenu te od kulinarske revolucije učiniti korak prema kulinarskoj evoluciji.
>Čuda se događaju: Od siromašnog sina albanskog imigranta do najboljeg šefa na svijetu
Nakon megapopularnih pop-up restorana koje je otvarao u Tokyu i Sydneyju, Redzepi se ovog puta nije odlučio za metropolu nego resort koji broji 18.000 stanovnika. Ideja se rodila još 2006. godine, kad je René posjetio Meksiko i kako kaže izgubio nevinost s tacosom. Zbilo se to jednog dana u Méridi nakon dugačkog putovanja koje mu je privremeno izbrisalo volju za životom.
Kad je vidio da se Renéu ne da ništa chef Solís koji je svojedobno pekao zanat u Nomi (i pozvao ga u Méridu) odveo ga je u Los Taquitos de PM i naručio mu tacos al pastor, specijalitet središnje meksičke kuhinje koji se udomaćio nakon što su ga počeli pripremati libanonski imigranti.
Tacos al pastor se puni shawarmom, miješanim mesom koje se dugo peče na ražnju, ponekad i cijeli dan. Nakon što je chef kušao tacos, svjedoci tvrde da se Renéovo lice promijenilo kao da ga je obasjala svjetlost – i doista chef se odobrovoljio i ubrzo nakon prosvjetljenja finim mesom, ljutim umakom i ananasom odlučio za Tulum.
Nikad do sad Yucatán u tako kratkom roku nije posjetilo toliko gastrokritičara i novinara, gurmana te onih koji idu da bi pričali. Svima koji odlaze zajednička je dubljina džepa jer bez zrakoplovne karte iskustvo Nome stoji 3800 kuna po osobi. Dodate li tome i porez te napojnicu, cifra se penje i do tisuću kuna više.
Kritičari se žale na cijene, uspoređujući ih s onima u Sydneyju (2200 bez pića) i Tokyju (2400), gdje je standard mnogo viši. Bune se i zbog toga što stanovnici Quintana Rooe zarađuju mizerno malo. Antikritičari odgovaraju da Tukum nije običan grad nego resort te da iskustvo u Nomi vrijedi i mnogo više jer se pamti čitav život.
