Ono što je šampanjac francuskoj regiji Champagne ili parmezan u Italiji, to je blaa Waterfordu u Irskoj. Da, pecivo takvog imena zaista postoji, a lokalni Irci konzumiraju ga na dnevnoj bazi već nekoliko stoljeća.
Ovo bijelo spužvasto pecivo toliko je dio lokalne kulture da mu je 2013. Europska unija dodijelila oznaku izvornosti, iako su ga, zapravo, prije više stoljeća u Irsku donijeli Francuzi. No kako je u gradu Waterfordu dobio svoj konačan oblik, a stanovnici su čak i prozvani po njemu, "the blaas", njegov status ipak je priznat ovdje.
Za izradu su potrebna samo četiri sastojka: brašno, kvasac, sol i voda, a rezultat je pecivo koje je slasno samo, ali idealno i za punjenje. Možete ga jesti punjena jajima i slaninom, sirom i šunkom, ali i u slatkoj verziji, s pekmezom. Neke stvari ipak ne prolaze. Lokalci nikad neće pojesti hamburger u blaa pecivu.
Najpopularniji je ipak serviran samo s maslacem, a lokalci ga jedu uglavnom za doručak ili najkasnije do podneva. To je djelomično zato jer su najbolji tek koji sat nakon pečenja, a kasnije gube na okusu i teksturi.
Kako je ovo pecivo neobičnog imena postalo toliko popularno? Prije više stoljeća pšenica se teško uzgajala u irskoj klimi pa su se kruh i slični proizvodi uglavnom radili od zobenog brašna. Francuzi, koji su krajem 17. stoljeća bježali od progona vlastodržaca, sa sobom su donijeli i tradiciju pravljenja bijelog kruha. Blaa se posebno odnosio na komadiće tijesta koji su bili višak u formiranju štruce kruha i pekli se zasebno, a navodno i bili finiji.
A taj dio tijesta pain blanca odnosno bijelog kruha, postao je blaa. Francuzi su nastavili svoju tradiciju, a bijeli kruh više nije bio luksuz u Irskoj.
Relikvija iz hladnog rata: Monumentalna građevina na vrhu planine na koju su svi zaboravili
