Biciklistički dnevnici iz BiH

01-02.-09.2014.

Sesvete-Zagreb (noćna šihta) - Gl.Kolodvor - Okučani - Laktaši - Banja Luka

Doma je dan prošao u pakiranju i provjeri liste stvari. Hmmm.
Rutu znam, osiguranje je kupljeno, u vlak mogu sa biciklom, vrijeme je očajno. Pozdravljam se sa svojima i na posao. Svratio sam do nezaobilaznog Vrapca - ne mogu na put ako nešto od njega ne posudim. Ovaj put je to bio rezervni stražnji mjenjač. Zlu ne trebalo. Drop-out imam. Pa još rezervne špajle, niple, sajle za kočnice i mjenjače... Robi mi je posudio rezervnu vanjsku gumu-foldable. Imam više alata i rezervnih dijelova nego garderobe. Ha! Sjetit ću ih se na usponima.



Bicikl zanosi u lijevu stranu - morat ću preraspodijeliti teret u prednjim bisagama. I velika poprečna torba je čudno napunjena. Ima 89 litara, a ništa u njoj osim 2 karimata, šatora, vreće za spavanje, kartuše, posuđe, sandale, mreže sa odmor (ona što se razvuče između 2 drveta, pa se ljuljuškaš u njoj). Sve stvari sam izvadio i ponovo složio. Sada to liči na nešto. Pogotovo stražnja torba. Pa u nju još mora stati klopa i cuga za 3 dana (Ramsko j. i Blidinje - 2 dana). Ponovo sam nakrcan do "ibera". Sam sam si kriv kad nosim i planinarsku opremu. A bez nje - ne ići u BH planine.



Dijela stvari sam se riješio i ostavio u kazeti na poslu. Naravno, kako to ide, neke sam i zaboravio od doma - pokrivalo za Brooksa (ajde, naći ću negdje plastičnu vrećicu), i rezervnu bike majicu od Škode (odlična majica - sad bu čuvala ormar). Od susjede Vanje dobio sam 1/2 l loze za hladna bosanska jutra. A da mi ne bu prazan želudac, Mladen Primorec me je opskrbio s tablom domaćeg špeka - sapunjare. Čisto zadovoljsvo će ga biti načeti ranom zorom uz Vanjinu rakiju. Na nosač prednje torbice sam uspio zalijepiti mali termometar sa kompasom. Onako, da imam. I bogami, danas sam se i ošišao. Taman kad je zahladilo. Nema zime, imam jesenske rukavice. I maramu za glavu.

Noćna smjena je proletila u radnom elanu i zanosu. Duškec je došao malo ranije jer sam ga zamolio. Kiša lijeva, oblačim kišno odijelo i pičim put Glavnog kolodvora. Kupio karte, peron 2A, ima veliki vagon za bicikline. BadBoya svezao, stvari odnio u kupe i bio u nekom polusnu dok nije alarm zazvonio. Da ne omašim Okučane.

Okučani, prvo bacam bike. Nisam ga još ni naslonio na ogradu, kad dežurni HŽ-ovac sa zastavom i zviždaljkom daje signal da vlak krene. "Alo momak! Di je žurba?Ja ću ti dati znak kad možeš pokrenuti vlak." Kad sam pobacao stvari vani, otpustio sam vlak. HŽ-ovac me mrko streljao. Kazna mi je stigla uskoro - s perona mogu samo pothodnikom. Stanica u Okučanima je skroz nova, pa me čudi da netko nije mislio kako s biciklom. Doduše, na drugom peronu ima lift - za invalide. Radi samo po najavi. Tako smo upoznali okučanski pothodnik. Zajahao bike i pravac Gradiška. Vrijeme zasad OK. Kiša je prestala, vjetar u leđa, malo prometa. Obje granice prolazim brzinski.



U Gradišci odlazim do Vedranove bivše. Bivše bike radnje, perveznjaci! Fotka za uspomenu. Želudac već luduje. Ćevapi u 9.40 h. Ocjena 2+. Kiša pojačava, oblačim se u kišno. Pravac Laktaši. Promet srednje gust. Vozači, sem par totalnih bezmožnjaka, jako korektni. Pa kiša posustaje, skidam samo kišne hlače, uskoro će kiša pojačati... i tako u nedogled. Vrbas je lijevo od mene. Nit ga vidim, nit ga čujem. Čujem samo kišu i promet. U Laktašima odlučujem stati u prvu gostionu koju ugledam. Tako i bijaše - odoh na čaj u "Klub Penzionera". Domaćin uslužan, grije vodu na šporetu, čak mi je on zasladio čaj. Dobih i limun. Za 1 KM- raj! Promet se pojačava ulaskom u Trn.

Eto me i u Banja Luci. Skrećem na bike stazu. Bubrege i plombe mi izbila. I dvogrba deva je ravnija od ovoga. Nema veze, bar su rubnjake spustili lijepo do razine asfalta, a ne kao naši Banditosi u ZG-u. Što viši - to bolji. Došao do Tihe na posao. On je već jeo, tako da otpadaju ćevapi, zasad. Trpamo stvari u auto. On vozi , ja slijedim, kiša i dalje pada. Došli smo do stana. Tiho nema ključeve. Ostali na poslu. Ja i dalje kisnem. Tiho se vraća po ključeve. Ja se grijem sa Vanjinom rakijom. Vratio se. Odnosimo stvari i bike u stan. Tiho se jopet vraća na posao. Ja se bacam na tuširanje, pisanje dnevnika, ispijanje čaja. Kruha nema, ima kikirikija. Provjerio sve bisage. Zasad prednje, koje sam krpao tekućom gumom, ne cure. Bicikl je OK. Jedino sam skužio da su na kišnoj jakni na par mjesta popucali ljepljeni šavovi - zato ima malo vode po meni iznutra. Tiho se vraća u 16 h, pa u kupovinu klope i još par sitnica. Zaključak - svaki put kad dolazim biciklom u BiH vrijeme je isto - usrano. Ali se uvijek i popravi. Nadam se. Sutra, prognoza ista. Kilometara malo više. Jajce, eto mene.

03. 09. 2014.
Banja Luka - Dabrac - Podmilačje - Bulići

Prvo sinoćnja događanja. Tiho se nije vratio na vrijeme. Vrijeme se pogoršalo. Vozimo se u autu. Kupio sam Mg+, m;tel- ovu karticu.
Nismo išli na ćevape. Pale su pite (više vrsta - čitaj sve) s kefirom, i pite ispod saća (pod pekom). Tiho ne ide sa mnom. Uletila mu neka konferencija. Bili kod Tihinih frendova na piti od jabuka i soku od kopriva. Sve bolje od boljega. Čak im se sin zove imenom mojim. Zaspao brzo i kvalitetno. Probudio se čio i veseo. Skuhao čaj, preslagivao opet bisage. Prednje su malo preteške, pa nemam manevar. Sad je puno bolje. Dobih i dodatnih 75 dkg na bikeu. Tiho mi utrpao teglu meda. Za doručak su pali ćevapi. Ali smo ipak otišli do piterije po ½ kg od sira i krumpiurše. Pozdrav i zagrljaj, bez puse. Tiho na arbajt, ja na Mudo.

Kiša i dalje, s oproštenjem - "kaki". Iskreno, kiša mi najmanje smeta. Vani nije prehladno, ne padaju pljuskovi. Ubija me stajane i obuci se- skini se. I to sam minimalizirao. Samo hlače skidam, jaknu raskopčam.Osim na usponima - tada skidam. Jer kiša tako pada bez dnevnog reda, da nisi pametan. Od pljuskova do rosulja, pa ukrug. Dosta o kiši. Kanjon Vrbasa. Predivno. Vode na bacanje. Buke ne fali. Sa svih bregova se u rijeku slijevaju stotine malih potočića. Sve miriše na paprati. I naftu kad prođu šleperi. Nažalost, puno se Vrbasa ne vidi jer ga skriva podivljala vegetacija od kiša. Ali tko želi uživati u abmijentu, samo naprijed.



U uživanju i presvlaćenju stižem do gostione "Mlado Jagnje", i naručujem čaj. Mali odmor prije uspona na Dabrac. Kad tamo stariji par Čeha. Upala mi je u oko registracija - Trutnov. Bijah tamo u prošlom stoljeću. Priča se zakolutala, došli smo na temu pive. Ja hvalim trutnovski Krakonoš, Čeh kaže da je to pivo za groblje. Ipak on bolje zna. Od njegove supruge dobivam na dar Kozel. Hvala vam.
Uspon na Dabrac, u ritmu muzike na ples. Laganini i opušteno. Na vrhu jedem Double King. Nisam preveć gladan, brzo sam u Jajcu.
Podmilačje - radovi su im nekaj stali. Kupujem dvije krunice od Đakona. Oni koji ih dobiju, znat će.

Još malo i pred Jajcem sam. Tvrđava se već vidi. Ali ne idem u Jajce. Idem u Buliće - tamo imam osiguran smještaj. Ima jedna sitnica koju mi nisu rekli. Uspon se kreće od 10-15%. Tako da sam zadnjih 6 km dušu ispustio. I da bar nema kiše, da uživam u pogledu. Ne, ne, još je i pojačala. Fuck off, Max. Na par mjesta guram biciklina. Ne ide, prestrmo i loš asfalt. Nalazim se sa Rafom kod škole u Gornjim Bulićima - cca 2745 mnv.



On i njegov brat Branko su mi danas domaćini. Rafo je ludi zaljubljenik u bicikizam. Sjedne, nako, pa poskoči do Šćitarjeva. Pao je kupanjac, pranje kose, majice, gaća. I za razliku od sinoć će se stvari osušiti. Stara dobra peć na drva. Za klopu domaći grah sa svime mogućim domaćim unutra, rakijica, kulen i fenomenalan domaći kruh. Mmm... Red priče, škicamo sa jednim okom košarku, red domaćih krušaka... Dobih svoju sobu za spavanje. Sutra imam Makljen - ne može nikako biti gori do ovoga danas. Lahku noć.

Nastavak slijedi uskoro, a vi slobodno pogledajte fotografije s puta u našoj galeriji, kao i stranici autora, biciklista Maksima Miletića!

 

 

Najlakši put do novih ideja za putovanja. Preuzmi novu DNEVNIK.hr aplikaciju