Galerija
Što bi advent bio bez bar jednog adventskog izleta? Prvi plan bio je Graz jer ja još nisam tamo bila, no one čuvene ponude turističkih agencija za 80 kuna nestale su preko noći i zamijenjene su onima od "samo" 220 kuna. Tako smo nekako odustali od Graza i planirali u Ljubljanu vlakom zadnje subote prije blagdanskog vikenda.
No u petak popodne, već pred kraj radnog vremena, Hrvoje je saznao da sisačka turistička agencija jedino 9. prosinca nudi izlet u Graz za 80 kuna, a kako popodne više nisu radili, Facebookom sam ih kontaktirala da provjerim ima li mjesta, bez pretjerano nade da ih 10 sati prije puta još stvarno i ima. Aliimali smo sreće i zahvaljujući Facebooku, rezervirali zadnja dva slobodna mjesta.
Polazak u 5 ujutro. Nismo baš bili oduševljeni, ali ajde, bit ćemo u Grazu oko 9, 10 i imati pregršt vremena za istraživanje grada. Krivo! Na ovom putovanju pošlo je krivo valjda sve što je moglo.
Ukrcali smo se ispred sisačkog Željezničkog kolodvora i krenuli prema Petrinji, pokupiti putnike otamo. Usput smo još stali na jednom mjestu gdje se ukrcalo dvoje ljudi, a u Petrinji jedna jedina žena.
Iako je plan agencije bio preko okolnih sela vratiti se na glavnu cestu prema Zagrebu, vraćali smo se prema Sisku, jer, gospođa iz agencije je zaboravila jednu putnicu koju smo, također, usput trebali pokupiti. Ona je pitala putnike ulazi li netko kod jedne veće trgovine malo izvan grada, a kako su joj drugi putnici rekli da ne, ona nije više gledala svoj popis putnika.
No dobro. Što je, tu je, izgubili smo, istina, sat vremena na ovo, ali i dalje dosta vremena za boravak u Grazu. U 6:45 smo pokupili vodičicu u Zagrebu i nastavili prema granici. Ona nas je "obradovala" viješću da su neki njezini kolege, koji su već u busovima kod granice, zapeli u popriličnoj gužvi.
Znajući da nas čeka gužva, očekivali smo da će nam stati putem da obavimo WC, kupimo vodu, no to se nije dogodilo. Stigli smo na granicu malo prije 8, a prošli u 11:30! Tako smo punih 3,5 sata čekali da dragi nam susjedi pregledaju sve busove, i to tako da je sve i jedan putnik iz svih busova (a kolona je bila od slovenske do naše granice) izađe van da im pregledaju osobnu.
Gospođa iz agencije bila je poprilično uzrujana što ćemo mi sada misliti o njima (agenciji). Pa, za ovaj dio svakako nisu krivi. Ali za to što nisu dali pauzu prije granice jesu.
Ni grijanje nije bilo uključeno u busu, no zato svjetlo je, pa nismo mogli ni spavati, a muzika je na momente bila glasna kao da smo u noćnom klubu, a ne u busu na adventskom putovanju.
I tako stigli smo u Graz "već" u 13:45. Umjesto prvog plana, šopingiranja u trgovačkom centru neka 2 sata (što bismo mi osobno ionako izbjegli i produžili do grada) išlo se ravno u grad.
Veselila sam se vidjeti Graz, no, nažalost, baš ga puno i nisam vidjela. Sastanak je bio već u 18 sati. Hrvoje i ja smo se odvojili od grupe i išli samostalno istraživati grad.
Krenuli smo glavnom ulicom koja me dosta podsjetila na Zagreb, a mali trgovi posvuda bili su okićeni i puni štandova. Neki s klopom i kuhanim vinom, neki s raznoraznim drangulijama. Iako smo prvo počeli detaljnije obilaziti, vidjeli smo da nećemo stići pa smo požurili prema Schlossbergu. Čuvenoj utvrdi povrh grada.
Nismo očekivali da ćemo naletjeti na pravi "balkanski" običaj usred Austrije. Naime, stepenice do Schlossberga bile su zatvorene, a svi redom krenuli su preskakati ogradu i pješke do vrha. Ne samo ljudi s naših područja, već i Austrijanci. Pa kud svi, tu i mali Mujo. Preskočili i mi ogradu i krenuli gore. Kad ono gore, vrata od ograde opet zatvorena, pa preko zidića do utvrde.
Ovaj dio bio mi je najbolji i ne mogu prežaliti zbog premalo vremena da ga više istražimo. Miris kuhanog vina širio se svuda, adventske kućice zauzele su mjesta i na vanjskom, ali i zatvorenom dijelu. Atmosfera je bila odlična. Nešto više od pola sata trebalo nam je da samo prođemo kroz to područje pa smo se zaputili nazad jer se bližilo 16 sati, a htjeli smo još i popiti Gosser i nešto pojesti.
Lutali smo ulicama centra grada, no kafića niotkuda. Pomalo razočarani, odustali smo od piva i krenuli nešto pojesti. Hrvojev brotwurst svega 3 eura, moj vegan burger od kvinoje čak 6,5. I još dvije porcije pomfrita za nekih 5 eura. Ali najeli smo se da nismo mogli više zinuti ni kad smo došli doma u 23 sata.
Nastavili smo potragu za kafićima, ovaj put zbog kave, jer vrijeme povratka bilo je preblizu da bismo popili nešto što će nas samo tjerati na WC. Nakon pola sata našli smo jedan kafić, ušli u njega nakratko i već morali lagano kretati nazad prema mjestu sastanka.
U 17:45 dočekala nas je vodičica na dogovorenom mjestu, a bus je kasnio pola sata. U 18:15 uputili smo se prema trgovačkom centru pokupiti naše suputnike. I parkirali i čekali pred trgovačkim centrom, da bi nakon 40-ak minuta bus krenuo bez njih, vozati se po parkiralištu (ogromnom) dok ih nismo našli. Nesporazum oko mjesta nalaska koji je trebalo rješavati punih 40 minuta.
Srećom, povratak je prošao glatko, ali gorak okus loše organizacije zasjenio je ljepotu Graza u adventsko doba. Smeđe drvene kućice s advenstkom ponudom bile su mi preslatke, a iznad glavne ulice okićeni su bili borovi koji vise naopako. Jako lijepo!
Sve u svemu, onima koji još nisu bili (ako uopće takvih i ima, osim mene dosad :) preporučujem posjet Grazu, a s obzirom na stanje na granici, idite autom. Na tom dijelu nije bilo gužve.
