Talijanski klasik od mekih piškota, slatke kreme i baršunastog kakaa diže energiju u svako doba dana zbog kombinacije kofeina, šećera i alkohola. Baza su poslastice piškote koje potječu još iz 15. stoljeća, a stoljećima se daruju kao simbol pažnje i lokalne kuhinje. U većini recepata savjetuje se ostaviti piškote nekoliko trenutaka u kavi kako bi postale meke i podatne, ali rijetko se navodi koliko je to zapravo. Kako ne bi popile svu kavu i postale gnjecave ili ostale tvrde u sredini, „tajming“ je presudan. Prema riječima talijanskog chefa Giuliana Bugiallija, piškote se drže u espresu sve dok ne poprime blijedu boju kave. Skuhajte je tako da bude jaka, a ako imate uređaj za espreso, tim bolje. Kad je riječ o alkoholu, brendi je klasika, a koristi se i rum te grand marnier ili marsala.
> Gastronomski građanski rat: Čiji je slavni tiramisu?
S piškotama ne treba štedjeti jer daju finu strukturu, pa škrtarenje na keksima rezultira prosječnim tiramisuom. Iako neki chefovi preporučuju dodatak banana, karamele, sladoleda, Talijani tvrde da to ipak nije to. Dobrim kombiniranjem takav kolač može biti ukusan, ali to onda više nije klasik s "Čizme".
Za tiramisu treba imati jaja pa nažalost veganske verzije također predstavljaju odmak od originala i to ne nužno ukusniji. Krema bi trebala biti bogata i kremasta –prava „ubojica“, pa se jaja kombiniraju s obiljem mascarponea koji ne treba zamijeniti nekom drugom inačicom. Sir valja dobro izmiješati sa žumanjcima i šećerom kako ne bi ostale grudice, a zatim se nježno dodaju bjelanjci. Krema od mascarponea i jaja posipa se kakaom, ali dolazi u obzir i čokolada. Kod pripreme se strpljenje nagrađuje jer je tiramisu najbolji kad odmori preko noći u hladnjaku.
