Kakav bi to bio doček Nove godine bez čaše pjenušavog vina? Oni koji preferiraju šampanjce, odnosno pjenušce iz francuske pokrajine Champagne, odlučuju se za dobro poznate robne marke poput Dom Perignona, Piper Heidsiecka i Veuve Clicquota. Svi ostali snalaze se kako znaju i umiju.
1. Povodimo se za cijenom
Visoka cijena nije jamac kvalitete pojedinog pjenušca. Izdvojiti nekoliko stotina kuna za bocu ne znači kupiti i najbolji mogući proizvod. O kvaliteti pjenušavog vina ovise mnogi faktori: od same berbe grožđa, do načina na koji je trgovac pohranio bocu.
S druge strane, potrošiti tridesetak kuna na pjenušac i očekivati urnebesni vinski užitak također je pretjerano. S obzirom na proces proizvodnje pjenušca, koji uključuje dvostruko vrenje tekućine, prema nekim enološkim procjenama, kvalitetnu bocu pjenušaca ne možete dobiti za ispod 50 kuna.
2. Ne gledamo kako su boce pohranjene
Prašnjava boca u supermarketu obično je znak da stoji na polici već neko vrijeme. Što boca dulje stoji izložena jakoj svjetlosti, veće su šanse da je izgubila na svojoj prvotnoj kvaliteti.
Neotvorene boce pjenušavog vina trebale bi se čuvati u ležećem položaju na tamnim i hladnim mjestima, kako bi tekućina neprestano bila u kontaktu s plutenim čepom i tako spriječila njegovo sužavanje te isparavanje tekućine.
3. Kupujemo za nekoliko godina unaprijed
Šampanjci i pjenušci koji se prodaju u supermarketima obično su spremni za trenutnu konzumaciju i ne "podnose" dugotrajno odležavanje. Umjesto gomilanja boca koje ste zgrabili na akciji, bolje bi bilo kupiti samo onoliko pjenušaca koliko planirate popiti u najluđoj noći, odnosno u blagdansko vrijeme.
I dalje ne znate što biste kupili za najluđu noć u godini? Ovisno o svojim preferencijama i financijskim mogućnostima savjet potražite od profesionalaca u specijaliziranim trgovinama i podrumima. Tko pita, ne skita.
