Britanski brod Dei Gratia nalazio se istočno od Azora 5. prosinca 1872. kada su članovi posade ugledali jedrenjak s dva jarbola kako ga nose nemirni valovi. Kapetan David Morehouse bio je iznenađen kada je shvatio da se radi o briku Mary Celeste, trgovačkom jedrenjaku koji je isplovio iz New York Cityja osam dana prije njega i već je trebalo stići u Genovu. Promijenio je kurs i poslao ljude da se ukrcaju na brod i pomognu posadi. Brodske karte su bile razbacane uokolo, vidjeli su i rastavljenu brodsku pumpu, ali na Mary Celeste nisu pronašli žive duše. Stvari posade su bile u njihovim kabinama, ali nedostajao je brodski čamac za spašavanje. Teret koji je prevozio američki trgovački brod – industrijski alkohol, bio je netaknut. Baš kao i šestomjesečna zaliha hrane i vode.
Što se dogodilo s desetero ljudi koji su plovili na Mary Celeste, pitao se najprije Kapetan David Morehouse, a zatim i javnost na čije pitanje do danas nema odgovora. Tragova o tome kamo su otišli ljudi s broda nije bilo, ali su se zato pojavile brojne teorije i nagađanja: od pobune i napada pirata do zlokobnih morskih čudovišta i ubojitih pijavica.
„Brod je započeo svoje sudbonosno putovanje 7. studenog 1872., s kapetanom Benjaminom Spoonerom Briggsom, suprugom Sarah, dvogodišnjom kćeri Sophijom i sedam članova posade. Jedrenjak od 282 tone borio se s teškim vremenskim uvjetima dva tjedna kako bi stigao do Azora, gdje je zadnji unos u brodski dnevnik zabilježen u 5 ujutro 25. studenog“, kaže Anne MacGregor koja je istraživala sudbinu broda za dokumentarac o Mary Celeste.
"Toliko je gluposti napisano o ovoj legendi“, izjavila je Anne koja je odbacila nagađanja o morskim čudovištima. Netaknut brod teretom isključuje gusare, a nelogičnom se čini i pobuna. Napuštanje broda na otvorenom moru zadnja je stvar koju bi kapetan naredio, a mornar učinio. No ako se to ipak dogodilo, ostaje pitanje zašto jer je brod bio u plovnom stanju.
„Briggsov život prije Mary Celeste nije nudio nikakve tragove koji bi mogli ukazati na to da s njim nešto nije bilo u redu“, kaže Anne MacGregor, koja je posjetila kapetanov rodni grad Marion u Massachusettsu i intervjuirala potomke Arthura Briggsa, 7-godišnjeg sina kojeg su Briggsovi ostavili kako bi mogao ići u školu. Doznala je i kako je kapetan bio iskusan i cijenjen u svojim krugovima te nije bilo sumnje da bi mogao učiniti nešto iracionalno.
Istražujući brodski dnevnik, Anne je uz pomoć stručnjaka zaključila kako je brod prije iskrcavanja posade 25. studenog bio najbliže azorskom otoku Santa Maria. Jedna od mogućih teorija glasi kako je Briggs pogriješio u izračunu svoje lokacije te je mislio kako je kopno puno bliže, vjerojatno zbog netočnog kronometra pa naredio iskrcavanje.
Noć prije posljednjeg unosa u brodski dnevnik vjetrovi su bili jaki, a valovi veliki. Moguće je da se brod napunio vodom, ali kapetan nije mogao znati u kojoj mjeri i hoće li potonuti. Naime, na prethodnom putovanju Mary Celeste je prevozila ugljen čija je prašina mogla zaprljati brodske pumpe - što bi objasnilo rastavljenu pumpu pronađenu na brodu. S pumpom koja nije radila, Briggs ne bi znao koliko je morske vode bilo u trupu njegovog broda, koji je nosio previše tereta da bi je mogao od oka izmjeriti. Nakon lošeg vremena, s mišlju da je kopno blizu i bez načina da utvrdi hoće li njegov brod potonuti, kapetan je mogao izdati naredbu da se brod napusti.
