Galerija 0 0 0 0 Voljeli ga ili ne, Starbucks danas doživljavamo kao globalni simbol kave – no čini se da se bliži kraj vremena kada smo ga mogli naći na svakom uglu u svjetskim gradovima. Starbucks za sada zatvara oko 400 lokacija u Sjevernoj Americi, a razlozi uključuju pad prodaje, visoke cijene, jaču konkurenciju i promjene navika potrošača nakon pandemije, posebno u urbanim središtima. Godinama je Starbucks gradio svoju reputaciju na neumoljivom širenju po gradovima i predgrađima. Primjerice, u Houstonu možete vidjeti jedan Starbucks smješten točno preko puta drugoga.

U trendu Tako jednostavno... Lažne kremšnite: Božanstveno kremast kolač za koji vam ne treba puno truda, a ni sastojaka Mali trik Pomagalo koje radi čuda: Savršeno ispecite meso baš svaki put Željezno Miran, predivan, na dva i pol sata vožnje od Lijepe Naše: Srednjoeuropski gradić koji čuva zaboravljene hrvatske običaje

Zatvaranje trgovina za kavanskog diva, koji ima više od 32 tisuće lokacija diljem svijeta, statistički je gotovo zanemarivo. Ipak, činjenica da se Starbucks smanjuje ima simboličko značenje za njegovo poslovanje. Zatvaranja su potaknuta time što su se kavopije tijekom pandemije udaljile od urbanih središta, pojavili su se neki novi lanci, a ljudima je kava u Starbucksu jednostavno postala preskupa. Više od 70 posto ispitanika navelo je visoke cijene kao razlog zbog kojeg planiraju rjeđe posjećivati Starbucks.

Kako je sve počelo?

Kada su Gordon Bowker, Jerry Baldwin i Zev Siegl 1971. u Seattleu otvorili prvu trgovinu, nisu prodavali napitke kakve danas povezujemo s brendom, već kave u zrnu, čajeve i začine. Nazvali su je Starbucks, nadahnuti romanom Moby Dick Hermana Melvillea, prema Starbucku -  prvom časniku na brodu Pequod, razumnom, smirenom i moralnom kontrapunktu opsesivnog kapetana Ahaba. Časnikovo ime osnivačima Starbucksa je zvučalo snažno i povezano s morem, što se uklapalo u identitet Seattlea kao lučkog grada. Vizualni identitet pronašli su u pomorskoj povijesti - sirena s dva repa, inspirirana starim mornarskim ilustracijama, trebala je podsjećati na Seattle i na duga putovanja koja kava prolazi prije nego što završi u šalici. Iako se kroz godine mijenjala, sirena je ostala zaštitni znak brenda.

Prijelomni trenutak 

Pravi zaokret u Starbucksovoj priči dogodio se početkom 1980-ih, kada je Howard Schultz, tadašnji direktora tvrtke, inspiriran talijanskom kulturom kafića, predložio da Starbucks postane mjesto na kojem se kava ne kupuje samo za ponijeti. Prvi latte poslužen je tek 13 godina nakon osnutka, ali upravo je taj trenutak označio početak Starbucksa kakvog danas poznajemo.

Vlasnici su 1994. godine lansirali gazirani mazagran, inspiriran hladnim napitkom od kave porijeklom iz Alžira koji su popularizirali francuski vojnici u 19. stoljeću. Ponekad su mu dodavali sok od limuna i šećer, a ponekad i rum ili mineralnu vodu. Starbucksov mazagran nije pokazao uspjeh, no upravo je taj pokušaj doveo do frappuccina za ponijeti, koji je promijenio način na koji se kava konzumira izvan kafića.

Starbucks - 1 (Foto: Shutterstock)

Ime na šalici kave 

Ono po čemu je Starbucks poseban je ime pisanje imena gostiju na kavi. U početku je to služilo kako bi baristi lakše razlikovali personalizirane narudžbe - jer u Starbucksu gotovo svatko naručuje kavu po svom. No vrlo brzo se razvila i marketinška priča koja naglašava kako se ondje kupac ne osjeća kao broj. Imena (često namjerno ili nenamjerno krivo napisana) završavala su na društvenim mrežama, čime su kupci sami stvarali besplatnu reklamu za brend. U konačnici, čaša s imenom postala je dio Starbucks identiteta - mali, prepoznatljiv ritual koji iskustvo ispijanja kave čini osobnijim.

Kviz općeg znanja: Za odvažne istraživače i neumorne entuzijaste +7