Priče o slavnim konjima iz antičkog svijeta jednako su fascinantne i znatiželjne kao i ljudi koji su ih jahali. Aleksandar Veliki, Julije Cezar i Kaligula dobro su znali važnost svojih dobrih konja. Uostalom, konj je bio nezamjenjiva životinja u antičkom svijetu, igrajući ključnu ulogu u ratu i miru, a ako je vjerovati portalu thecollector.com, ovo su konji koji su ispisali povijest...
Bukefal (Aleksandar Veliki)
Vjerojatno najpoznatiji konj iz antičkog svijeta i povijesti Bukefal, bio je omiljeni konj Aleksandra Velikog. Opisan kao zvijer s masivnom glavom („Boukephalas“ znači kravlja glava), veličanstveni pastuh nosio je Aleksandra u svim njegovim većim bitkama. Tako je Bukefalova sudbina bila usko povezana sa sudbinom njegova gospodara, najvećeg osvajača antike.
Zapravo, Bukefal je u bio zrcalna slika Aleksandra. Prema povjesničaru Plutarhu iz prvog stoljeća, čovjek i konj rođeni su istog dana, a trenutak kada su se sreli promijenio je tok povijesti.
Aleksandar je jedini uspio pripitomiti konja, shvativši kako ga je preplašila vlastita sjena. Od tada su njih dvoje postali nerazdvojni, a kada je Aleksandar krenuo u svoj legendarni pohod na Perziju, izabrao je Bukefala za svog ratnog konja. Oko 326. godine prije nove ere, nakon bitke kod Hidaspa, Bukefal je umro od ratnih rana ili možda od starosti (Aleksandrov vjerni konj imao je trideset godina). U čast svom konju, Aleksandar je izgradio grad na obalama rijeke Hydaspes, nazvavši ga Aleksandrija Bukefala.
Bezimeni konj (Cezar)
Za razliku od Bukefala, ime omiljenog konja Julija Cezara izgubljeno je u povijesti. Međutim, znamo da je Cezarov konj imao izuzetan deformitet. Prema Suetoniju, umjesto kopita, ovaj konj imao je "gotovo ljudske prste".
Bio je žestok, i nikome nije dopuštao da ga uzjaše - nikome osim Juliju Cezaru. Jašući svog omiljenog konja, Julije Cezar prešao je Rubikon kako bi završio građanski rat i ostavio trag u rimskoj povijesti. Poput većine rimski
h aristokrata, Cezar je bio vješt jahač, ali je razumio i vizualnu snagu konja. Kad god su izgledi za pobjedu u bitci izgledali nesigurni, kao kod Munde, Cezar bi osobno ušao u bitku, jašući na svom poznatom konju, dajući primjer i izravno se obraćajući svojim vojnicima kako bi podigao njihov moral. Poput Aleksandra, Cezar je obožavao svog konja. Kad je vjerni konj umro, Cezar je odao počast svom suputniku kipom ispred Venerinog hrama.
Incitat (Kaligula)
Omiljeni konj cara Kaligule - Incitat (što znači "brzi") - također je protagonist jedne od najzanimljivijih i najtrajnijih priča o ovom kontroverznom rimskom vladaru. Prema Suetoniju (izvoru većine tračeva o Kaligulinoj izopačenosti i brutalnosti), mladi je car toliko volio svog voljenog pastuha da je Incitatu dao vlastitu kuću, zajedno s mramornim štandom i jaslama od slonovače.
Drugi povjesničar, Cassius Dio, napisao je da su sluge hranile životinju zobi pomiješanom sa zlatnim pahuljicama. Ovakva razina ugađanja nekima bi se mogla učiniti pretjeranom. Ali, kao i kod većine negativnih izvještaja o Kaliguli, to je vjerojatno bila samo glasina. Uostalom, kao i svaki drugi mladi rimski aristokrat, car je volio konje i bio veliki ljubitelj utrka dvokolica u Circus Maximusu.
Najzloglasnija priča o ovom konju nedvojbeno je ona u kojoj je Kaligula Incitata postavio za senatora. Oba povjesničara spominju carevu namjeru da svog cijenjenog konja postavi za konzula, ali ipak, nema dokaza da je konj na kraju konzul i postao.
