Drevna tradicija lova s orlovima karakteristična je za Kirgistan je pred izumiranjem, no postoji još nekolicina mjesta gdje možete doživjeti ovaj zanimljiv običaj. Pročitajte kako izgleda proces treniranja i lova s orlovima i gdje posjetiti lovce u Kirgistanu.
Drevna tradicija lova s orlovima
Tradicija lova s orlovima rođena je u središnjoj Aziji, a sami početci sežu u daleku prošlost kad su nomadi koji su se naseljavali u ovom dijelu počeli krotiti orlove kako bi ih iskoristili za lov. No, priča ide malo dalje te sami lovci s pticom imaju i vezu na višoj, spiritualnoj razini. Lovci se nazivaju berkutchiji i smatra ih se čuvarima nomadskog načina lova.
Iako se tradicija prenosi s koljena na koljeno, ona polako izumire. Ovakav oblik lova tradicionalnih nomada danas još uvijek njeguju lovci koji obitavaju u Kirgistanu, a nekolicina stručnjaka koji se ovime bave i više su nego spremni prenositi svoje znanje i vještine kako tradicija ne bi nestala.
Nekad je ovaj oblik lova bio ključna stvar za preživljavanje, odnosno nabavku hrane i krzna. Za treniranje se koriste zlatni orlovi odnosno berkuti jer lovci jedino njih smatraju dovoljno pouzdanima za ovako važne zadatke. Specifični su po zlatnom perju kojeg možete prepoznati na stražnjoj strani glave.
Nazivaju ih božjim pticama i koriste ih za lov jer su najinteligentniji, najsnažniji i najsmrtonosniji lovci na planetu. Zanimljivo je da mogu ubiti životinje od onih najmanjih kao što su zečevi i lisice ali i one snažnije kao što su ris ili vuk. Lov kao takav nekad je bio neizostavan dio života nomada, a lovci koji su često bili imućni uživali su visok i cijenjen status unutar zajednice.
Kako se treniraju orlovi
Treniranje orlova je dugotrajan i skup proces koji traje i do 4 godine. Kao što smo spomenuli, prenosi se s koljena na koljeno, a najčešće to radi otac. Prvi je korak onaj najteži, a to je hvatanje orla u divljini ili uzimanje jaja iz gnijezda. Često se lovci nisu vraćali jer bi nastradali prilikom krađe iz gnijezda.
Jedinstveni iranski suveniri za koje se plaća i 150 tisuća kuna po komadu
Nakon što je orao bio uhvaćen, veoma je bilo važno da berkutchi kao jedina osoba koja ga može hraniti s njime uspostavi neraskidivu vezu i s orlom provodi čim više vremena kao bi ga on vidio kao gospodara i postao o njemu ovisan. Tijekom dana orao je na glavi nosio kožnu kapu da ne bi vidjeo te bi slušao "trenera" koji bi često pjevao i s njime razgovarao.
Kako bi orlove naučili kako loviti te se vratiti i sletjeti na ruku, berkutchiji koriste krzno lisice koje je pričvršćeno na konop. Orlovi u lov odlaze s kožnom kapom na glavi, a skida im se u trenutku kad lovac ugleda plijen. Slijedi napad, a ako ga je lovac dobro podučio, neće krenuti jesti sve do trenutka dok berkutchi ne bude uz njega. Dio plijena nosi se u selo, a dio orao pojede kao nagradu za uspješan lov.
Važno je da ptica ne zaboravi svoje vještine, stoga u razdoblju od veljače do listopada lovci provode barem 3 sata dnevno sa svojim pticama da ne bi opet postali divlji. Zajedno su gotovo 20 godina nakon čega berkutchi pticu pušta u divljinu. No, tih 20 godina oni su snažno spiritualno povezani i ptica je dio obitelji. Vjerujemo da je rastanak tužan i težak.
Ako vas je priča zainteresirala, posjetite Kirgistan i selo Bokonbaevo gdje vješti lovci pokazuju vještine sa svojim najboljim prijateljima, zlatnim orlovima. Zimi i u jesen su organizirani čak i festivali, a na vama je da se upustite u ovu zanimljivu priču. Tko zna, možda i vi pronađete svojeg berkuta.
