Čak i oni koji nisu putovali daleko po svijetu svjedočili su i u vlastitom dvorištu primjerima zloupotrebe životinja u turističke svrhe. Možda ste negdje uočili egzotične životinjice na lancu ili u lošim uvjetima, a možda ste negdje platili za fotografiju sa slatkom životinjicom ne znajući što se krije iza toga.
Prema podacima World Animal Protection, više od pola milijuna divljih životinja koristi se radi turističke zabave – pritom govorimo samo o onima koje su registrirane. To su obično veće životinje koje privlače pažnju, a rjeđe majmuni, zmije, magarci i druge „već viđene“.
Listopad je postao mjesec kada se obilježava osviještenost (ne)etičkog tretmana životinja u turizmu, a kako se svijet polagano vraća u normalu, ne škodi podsjetiti se one crne strane turizma. Pa, kako prepoznati (ne)etički tretman životinja?
Načina za uživanje u prirodi i promatranju životinja je mnogo, a neki od njih im ne škode, pa saznajmo koji to jesu ili nisu.
Crvene zastavice
Najčešće ćete lako prepoznati da životinja nije dobro tretirana tamo gdje se dozvoljava ljudima da ju hrane, dodiruju, jašu ili fotografiraju s njom.
Dakako, postoje ustanove koje skrbe za životinje i u sklopu svoga rada dopuštaju posjetiteljima ulaz i razgledavanje kako bi se mogle financirati, ali to se odvija u kontroliranim uvjetima. Često se životinje nakon tretmana i ozdravljenja potom vraćaju u prirodu, a radnici tih institucija neće imati problema s time da s vama podijele informacije o tome što rade, kako, s kim, koliko životinja imaju itd.
Pozitivan primjer je domaća udruga Sokolarski centaro kojem smo pisali.
No ukoliko je životinja cijeli dan na istom mjestu i konstantno pod „udarom“ posjetitelja, prilično je evidentno da to nije njeno prirodno stanje i da ljudi na taj način ugrožavaju njen mir. Samo zato što netko tvrdi da novac ide za zaštitu životinja i njihovu skrb, nažalost ne znači da to tako i jest.
Davanje hrane životinjama trebali bi obavljati profesionalci jer ljudi, čak i kad imaju dobre namjere, mogu iz neznanja hraniti životinju neprikladnom hranom, ostacima iz džepova i vrećica i sl.
Platforme kao što su AirBnB i TripAdvisor već su počele kažnjavati organizacije za koje se sumnja kako im dobrobit životinja nije primarni interes. Jedan od načina na koji to rade jest taj da strogo provjeravaju one organizacije i ture koje imaju manje od 80% „zadovoljnih“ ocjena. Primijetite li barem jednu recenziju koja govori da „nešto tu ne valja“ ili da posjetitelj nije bio siguran da su životinje dobro tretirane, vrijedi razmisliti ponovno.
Jeste li ih već uočili?
A sada, dosta teorije i budimo konkretni. Koji su to neslavni primjeri zlostavljanja životinja koje smo mogli susresti na putovanjima? (Ne kažemo da su svi koji se nekim od ovih aktivnosti bave zlostavljači, ali gdje ima dima ima i vatre…)
U jugoistočnoj Aziji česta je praksa jahanja slonova ili čak kupanje slonova u rijeci dok ga jašete. Ako već ne primjećujete vlastitim očima, ovo je izrazito stresna situacija za slona. Također postoji puno mjesta na kojima možete napraviti selfie s tigrom, no imajte na umu da se ti tigrovi često drže na lancima, bez adekvatne veterinarske skrbi, u malim tijesnim kavezima i drogirani.
Za šetnje Petrom u Jordanu sigurno ste primijetili okićene deve i magarce, te mnoštvo pasa lutalica. Nažalost, velik dio dana ove životinje provedu gladne, vezane lancem o stijenu na suncu i vrućini, a psi lutalice već su odavno priznat i velik problem u Jordanu.
U SAD-u je prije nekoliko godina javnost podivljala na otkriće da u morskom akvariju u Miamiju ogroman kit pliva u bazenu koji je tek par puta veći od njega. Bio je to skučen prostor u kojem je ovaj jadničak mahnito plivao u krug čak 45 godina.
Vožnja u kočijama na konjsku zapregu u nekim državama poput Kube i Španjolske je iscrpljujuća za ove životinje, naročito jer je riječ o zemljama s mnoštvom turista koji se žele u tome okušati, a temperature prelaze 30°C. Španjolski mediji često izvještavaju o tome kao problemu, naročito jer nije rijedak slučaj da konj kolapsira nasred ulice pod pritiskom.
Slično je i s jahanjem magarca koji su k tome manje životinje s manjim kapacitetom tereta koje mogu nositi na leđima.
Postoje i drugi načini…
Kao što smo rekli, postoje načini da se životinje i priroda promatraju na način koji im ne škodi. Isto tako, nismo nemoćni jer smo upravo mi publika koja ih održava u tim uvjetima. Dok ima potražnje, bit će i ponude.
Prije nego posjetite navodno utočište životinja, raspitajte se o organizaciji koja stoji iza njih, promotrite fotografije na kojima je često vidljivo koliko su životinje njegovane ili zanemarene, pročitajte dojmove onih koji su već bili.
Postoje organizacije koje vam mogu omogućiti promatranje životinja izdaleka, bez ometanja. Njihovi članovi su profesionalci koji skrbe za životinje, te uglavnom imaju posebne certifikate za odgovoran i održiv turizam.
Neke od njih nude mogućnost volontiranja tijekom kojeg doista upoznajete životinje i učite o njima, istovremeno pomažući organizacijama koje nemaju financijskih resursa (vjerojatno baš zato što ne iskorištavaju životinje za novac) – primjerice, etički safari, spašavanje morskih kornjača, proučavanje pandi itd.
Nedavno smo pisali i o novojmetodi promatranja kitova na Islandu, gdje su uvedeni tihi električni brodovi koji ne štete okolišu, ne uznemiravaju životinje, te su dobri i za ljude.
Ukoliko krećete sami u prirodu, dobro je promatrati životinje sa onolike udaljenosti koja im dozvoljava da se ponašaju kao da vas nema. Uzmite u obzir mogućnost da životinja trenutno skrbi za svoje mladunce i želi ih zaštititi, pa je u stanju opreza i panike.
Svedite vlastitu buku na minimum. Bilo da se radi o korištenju aplikacija koje emitiraju zvukove životinja kako bi ih privukle ili ljudskom vrištanju (bilo razdraganom ili uplašenom), pokušajte biti što tiši.
A najsigurniji način za promatranje životinja i uživanje u divljini je ona stara, jednostavna: ostavi sve onako kako si zatekao. (Naravno, osim ako niste zatekli smeće :))
