Ako su vam se svidjeli tuniški podzemni grad Matmata, kolumbijska kućica od gline zvana Casa terracota ili gruzijski gradovi u kamenu – pripremite se na orijentalnu kinesku verziju koja će vas oduševiti, a kakvu ćemo možda češće viđati u budućnosti.
Na sjeveru Kine prostire se ogroman prostor zvan Loess Plateau ili lesna visoravan. Zauzima čak 500 000 kilometara kvadratnih i riječ je o jednoj od najvećih takvih visoravni na svijetu.
Po surovom krajoliku i oskudnoj vegetaciji teško je pomisliti da bi netko ondje uopće mogao živjeti, a ipak – ovdje još uvijek živi 40 milijuna stanovnika, od kojih je većina smještena u starim stanovima iskopanim u zemlji.
Špiljske kuće s neobičnim krevetima
Ljudi su se kroz povijest snalazili, pa im je visoravan služila kao špilja i zaklon. Svoje stanove gradili su uz litice ili u zemlji, te osigurali da u njima ima oko 4 metra širine i do 9 metara dubine. Prilično prostrano za jednu skromnu nastambu, zar ne? Te nastambe zovu se „yaodong“ ili špiljske kuće i mnogi još uvijek žive u njima.
Jedna od najzanimljivijih stvari vezanih uz arhitekturu špiljskih stanova bili su kreveti. Oni su rađeni na kat, a ispod njih bi se umjesto drugog kreveta nalazila peć koja je korištena za kuhanje i grijanje prostorija. Vatra se, naravno, držala pod kontrolom kako krevet ne bi postao ljudski ražnjić.
Neki stanovnici bi si dali truda pa posadili i „dvorište“ na vrhu, tako da su zelene oaze ukazivale na tragove života. Koliko god nepristupačno izgledala, barem bi mogla konkurirati slavnim američkim prostranstvima kakve poznajemo iz filmova.
Život u špiljskim kućama bio je vrlo praktičan i ugodan. Zimi su litice služile kao dobar izolator od hladnoće, a ljeti od vrućine. Njihove čari prepoznali su čak i komunisti Mao Zedonga, bivšeg kineskog vladara. U periodu od 1935. do 1948. godine imali su svoje „štabove“ upravo u špiljskim kućama grada Yan'ana. Danas je on ujedno i jedna od glavnih turističkih atrakcija.
Vraćanje korijenima
Ipak, s porastom standarda sve više mladih Kineza napušta ove tradicionalne kuće i odlazi u betonske zgrade. Stariji na to nezadovoljno vrte glavama, podsjećajući na činjenicu da tradicionalne kuće žive u skladu s prirodom, troše manje energije i manje zagađuju okoliš.
Ovo je privuklo pozornost znanstvenika i arhitekata koji su uvidjeli potencijal održivog razvoja i odlučili pokrenuti projekt kojim će spasiti stare i razviti nove oblike ovakvog stanovanja. Neki stambeni kompleksi su već dovršeni, a novi apartmani i kuće bit će građeni po istom principu, samo će biti prošireni i imati više dnevne svijetlosti.
Uz inovativne sustave solarne energije, bogatiju vegetaciju i niske cijene, omogućit će bolji život svojim stanovnicima u skladu s prirodom, a pritom će očuvati tradiciju staru tisućljećima.
