Ako je išta simbol za odsutnost života i šarenila, to je svakako pustinja. No, ne i svaka. Tako primjerice slavna Atacama može i procvjetati, a pustinja Thar (Velika indijska pustinja) koja se proteže dijelom Indije i dijelom Pakistana može pozeleniti.

Riječ je o pustinji koja je na neki način plodna, pa nakon sezone monsuna u njoj niknu trava, razne biljke, te čak i gljive. Prolazite li njome u sušno doba, ne biste nikad pomislili da ova naizgled škrta zemlja može biti tako zelena. A prolazite li njome dok je u punom sjaju, ne biste nikad rekli da je zapravo riječ o – pustinji.

Nakon što padnu obilne kiše, dijelovi pustinje Thar poprime nerealno zelene boje. Gusta trava i zeleno grmlje prekriju njene pješčane tonove, a čak se i stanovnici sela koji odlaze zbog suše, vraćaju sa svojom stokom.

Njihov život u ovom predjelu ovisi o rijetkim, ali bogatim kišama. A da problem bude veći, prije sezona monsuna cijene sadnica i sjemenki narastu jer se zna da počinje sadnja. Ponekad prođu i dvije, tri godine prije nego obilne kiše zaliju usjeve i omoguće kakvu-takvu zaradu od poljoprivrede.

Kiša ne razveseli samo ljude. U tom periodu procvatu i brojne vrste cvijeća, nikne voće, zadržavaju se velike i male ptice koje pronalaze vodu za piće, a šarenilu dodatno pridonesu i raskošni paunovi.

A ono nama interesantno jest i turistička ponuda. Svo šarenilo privlači i strance koji dolaze u bajkovitu pakistansku regiju Sindh gdje osim nesvakidašnje ljepote pustinje mogu doživjeti i nevjerojatnu arhitekturu i hramove.

Najpoznatiji su arheološko nalazište Mohendžo Daro, mauzolej Mazar-e-Quaid, palača Mohatta, utvrda RaniKot, grobnica Makli.

Najlakši put do novih ideja za putovanja. Preuzmi DNEVNIK.hr aplikaciju