Prilikom posjete Španjolskoj, tj. velikog grada poput Madrida, teško je snaći se na prvu. Toliko je opcija i lokacija, a vi se samo želite prepustiti španjolskom stilu života bez puno razmišljanja i planiranja. Ako je tako, zaputite se u madridsku četvrt Malasana i nećete pogriješiti.
Malasana je jedno od najpopularnijih mjesta u Madridu, idealno za one koji žele doživjeti veselu stranu Španjolske: ples, tulume, pjesmu, dobru hranu i piće. Šarena, otvorena i liberalna, Malasana je mjesto za dobru zabavu ali isto ako ima kulturnih sadržaja koje možete otkrivati tijekom dana, kao što su primjerice Muzej suvremene umjetnosti smješten u bivšoj vojarni ili Palača Liria.
Kao i većina kvartova, Malasana ima svoj „Rim“ u kojeg vode svi putevi. U ovom slučaju, riječ je o Trgu drugog svibnja (Plaza del Dos de Mayo), živahnom i urbanom trgu koji je ime dobio po datumu početka Španjolskog rata za neovisnost. U tom ratu posebno se istaknula lokalna heroina Manuela Malasana koja se borila protiv francuske vojske. Ubijena je 1808. godine u Madridu, ne dočekavši ni punoljetnost, no zato je u znak zahvalnosti i poštovanja od strane svojih sunarodnjaka dobila cijeli kvart koji danas nosi njeno (prez)ime.
Boemska, revolucionarna, nestašna
U Malasani se rodio pokret „movida madrilena“. Riječ je o kulturnom pokretu koji se razvio nakon perioda diktature Francisca Franca. On je vladao Španjolskom od 1939. do 1975. godine kada je umro, a onda je uslijedila sloboda – barem su to tako mnogi doživjeli.
Movida madrilena bio je „podzemni“ pokret koji je veličao individualne slobode i imao hedonistički predznak. Grad je nakon dugog perioda represije živnuo, što se osjetilo i u umjetnosti. Za Madrid se počelo govoriti da je „grad koji nikada ne spava“, u tom periodu ovdje su se zabavljali i članovi benda The Ramones te slavni američki umjetnik Andy Warhol, a opjevali su je i Manu Chao te hrvatski bend Bambi Molesters.
Malasana je danas idealno mjesto i za sve ljubitelje mode i šopingoholičare. Ima pomalo hipstersku crtu i mnoštvo dućančića u kojima možete kupiti razne originalne krpice, bilo s domaćim, francuskim ili američkim potpisom.
Isto tako će na svoje doći i ljubitelji hrane i pića. Realno, ništa manje ni ne očekujemo od španjolske kuhinje, no dobra vijest je da ćete ovdje pronaći prefine tapase i pivo ili čašu vina za manje od 15 kuna.
Gastro ponuda se proteže od grčke do meksičke kuhinje, a jedan od originalnijih restorana je Ojala – beach bar u kojem doslovno možete zaroniti noge u pijesak. Da, pod je zapravo pijesak a stolci imitiraju ležaljke pa ćete se ovdje osjećati kao na plaži. Želite li igrati na sigurno, prošećite ulicom Fuencaral jer se ovdje nalazi niz dobrih restorana i barova.
A kad smo kod barova, među najpoznatijim je onaj zvan Pepe botella. Iza imena krije se jedno slavno lice. To je zapravo nadimak koji su Španjolci dali Napoleonovom bratu Joseu I. Bonaparteu koji je upravljao Madridom početkom 19. stoljeća. Jose su prekrojili u španjolski nadimak „Pepe“, a umjesto prezimena Bonaparte prišili su mu butelju, implicirajući da je običan čovjek i pijanac (premda nije imao problema s alkoholom, koliko se zna). Bio je ovo odraz španjolskog raspoloženja prema francuskim vladarima.
Srećom, danas je to samo jedna povijesna uspomena i dobra izlika za svratiti u ovaj kafić na čašu, dvije. Ili butelju.
