Najmanji naseljeni otok u Španjolskoj: Posebno mjesto koje turisti još nisu okupirali

Galerija 2 2 2 2 Svake godine milijuni posjetitelja hrle na balearske otoke: Mallorcu, Menorcu, Ibizu i Formenteru, kako bi uživali na netaknutim plažama, otkrivali arhitekturu i gastronomiju ili se zabavljali do jutra. No dalje od turističkih reflektora smjestio se još jedan španjolski otok koji u sebi nosi istu mediteransku čaroliju, a da je pritom gotovo nepoznat.

Pogledate li kartu Španjolske i usredotočite se na jugoistok zemlje, primijetit ćete duguljasti otočić nedaleko od grada Alicantea. Sićušan otok Nueva Tabarca dugačak je tek 1800 metara, a na najširem mjestu širok samo 400 metara. Oko 50 ljudi ondje živi tijekom cijele godine, što ga čini najmanjim trajno naseljenim otokom u Španjolskoj.

Za razliku od brojnih ostalih lokacija, nije ga zahvatila nekontrolirana urbanizacija koja je obilježila velik dio obližnje Costa Blance. Tabarca je udaljena tek nekoliko kilometara od obale. Nekoliko puta dnevno brodovi plove prema otoku iz ribarskog mjesta Santa Pola na obali.

Crveni koralji

Tabarca ima zanimljivu prošlost. Crveni koralji s istoimenog otoka Tabarce, ali onog na sjevernoj obali Tunisa, bili su vrlo tražena roba. U 16. stoljeću genoveška obitelj Lomellini dobila je dozvolu lokalnih vladara za vađenje koralja. Do sredine 18. stoljeća naselje je brojalo oko 2000 ljudi, uglavnom genoveškog podrijetla. No kada su Turci zauzeli taj otok Španjolska je ponudila utočište preživjelima koji su započeli novi život na malom, golom otočiću. Tada poznat kao Illa Plana (ravni otok), preimenovan je u Nueva Tabarca u spomen nastari dom.

Novo naselje nije bilo stihijsko: vojni inženjeri izgradili su mrežu širokih ulica koje se sijeku pod pravim kutom i spajaju na središnjem trgu, a utvrda je štitila zajednicu od barbarskih gusara. Dio otočana naselio je i Sardiniju, gdje su osnovana mjesta Carloforte i Calasetta. Njihovi potomci i danas govore dijalektom.

Prvi morski rezervat

Još je 1986. Tabarca proglašena prvim morskim rezervatom u Španjolskoj. Dvije trećine otoka ostale su netaknute, a okolno more i otočići služe kao utočište morskom svijetu. Urbanizirani dio otoka prilagodio se turizmu, a neke tradicionalne kuće pretvorene su u smještaje. Većina gostiju su izletnici – stiže ih oko 200 do 250 dnevno, ali gotovo isključivo u ljetnim mjesecima. Izvan sezone na otoku ima više mačaka nego ljudi.

Stanovnicima zimi nije lako jer brodovi voze rjeđe i teško je doći do kopna i vratiti se isti dan. Neki stariji stanovnici su se zbog toga i odselili, baš kao što je to slučaj i na hrvatskim otocima. Poželite li otkriti autentični ritam jedinstvenog otoka odlučite se na putovanje upravo izvan sezone i uživajte u miru koji pruža.

Željeznička stanica usred stambene zgrade: Pogledajte kako vlak prolazi između šestog i osmog kata +2