Na europskoj strani Istanbula, u okrugu Beşiktaş smjestila se jedna od najpoznatijih turističkih atrakcija grada. Baš kao i sam Istanbul, spoj je Istoka i Zapada. Njezina unutrašnjost strogo je čuvana, a i sama čuva uspomene na simbole nacije. Teško ju je ne primijetiti na obalama Bospora: raskošna i zadivljujuća, Dolmabahce palača.
Kakva vremena, takva arhitektura
Njezinu gradnju naredio je sultan Abdul Medžid I koji je do tada sa svojom obitelji živio u tradicionalnijoj Topkapi palači. Zaželjevši se luksuza i modernog duha koji je trebao odražavati i smjer u kojem se carstvo kreće, odlučio se na novu rezidenciju.
Za arhitekta koji ju je osmislio, ovo je bio veliki izazov – naslijedio je očevu poziciju kojoj se osjećao nedoraslo, pa je u pomoć pozvao i vlastite sinove. Tako su palaču podigle dvije generacije Armenaca iz poznate obitelji arhitekata, Balyan.
Izgradnja je počela 1843. godine i trajala je 13 godina, a ovaj velebni projekt koštao je milijune lira. Da je građena danas, koštala bi oko 10 milijardi kuna. Raskoš je potvrđivala njezinu važnu ulogu: u 19. i početkom 20. stoljeća ovo je bio administrativni centar Osmanskog carstva.
(Pre)velik zalogaj?
Podignuta je na obali Bospora gdje je tijekom 18. i 19. stoljeća turska elita gradila svoje raskošne kuće za odmor s lijepim vrtovima i pogledom. Baš zbog toga što je niknula u takvom okruženju, među vilama i paviljonima, dobila je ime Dolmabahce – „ispunjen vrt“.
A kako li je samo ispunjen! S površinom od 45 000 metara kvadratnih, jedna je od najvećih palača u Turskoj. Ima 285 soba, 44 dvorane, 6 kupelji (hamama) i 68 toaleta. Obilazak s vodičem može potrajati i nekoliko sati ako ste studiozni. Zamislite tek život u njoj, da taman što stignete do svoje sobe, shvatite da ste ostavili naočale u prizemlju.
Tradicionalna turska arhitektura zablistala je u novom ruhu s baroknim i neoklasicističkim detaljima, kupolom visokom 36 metara, zlatom i kristalima, ogromnim lusterom od češkog kristala teškim gotovo 5 tona, skupim kamenjem i kolekcijama slika… Samo na uređenje stropova otišlo je 14 tona zlata.
Možda je posao ipak lakši kad cijena nije problem, a klijent „razriješi kesu“, no sultan se preračunao. U očajničkom pokušaju da ostvari svoj san, počelo se s tiskanjem novca i zaduživanjem po inozemstvu. Sve to iscrpilo je državnu blagajnu, a neki povjesničari će reći – i samo carstvo.
Čuvarica povijesti
Kako bilo, palača je dovršena i čak šest sultana živjelo je u njoj. Kad je Turska postala republika, koristio ju je povremeno i prvi predsjednik i otac moderne države, Mustafa Kemal Ataturk. U palači je proveo svoje zadnje dane 1938. godine, a sat u njegovoj sobi još uvijek stoji na 9:05 kada je ovdje i umro.
Danas turski predsjednik živi u predsjedničkom kompleksu u Ankari, a Dolmabahce palača je muzej otvoren za javnost. Uz Aja Sofiju, palaču Topkapi, Grand Bazaar, na svakoj listi najpoznatijih simbola Istanbula naći će se i Dolmabahce palača.
Obilazak ove impresivne palače može potrajati, a fotografiranje je strogo zabranjeno.
Predlažemo da nakon ture stoga odmorite uz čašu kave ili turskog čaja – naime, palača ima i kafić s vrtom i pogledom na Bospor. Na kraju krajeva, nije svaki dan kod sultana u gostima…
