Kristina je radila za Gloriu, Playboy, TNT magazin, Professional Photographer, te je ponosna vlasnica knjige izdane za UK i US tržište „Light and Shoot 50 Fashion Photos“, gdje su joj radovi prikazani pored fotografija vrhunskih fotografa Milesa Aldridgea, Rankina i drugih...
Trenutno je zauzeta fotografiranjima obiteljskih portreta, kampanje za azijski (uglavnom Hongkonški) market, kampanju za brand Voodoo Vixen, ali istovremeno vodi turiste u obilazak, kako Engleske, tako i našega podneblja. Svoj život u Londonu nam je (između snimanja i turističkih obilazaka), ukratko opisala u intervjuu:
Kristina, za početak nam reci nešto o svome hrvatskom podrijetlu, gdje si rođena, živjela, školovala se, izlazila?
Pukim slučajem rođena u Sinju (braća me još uvijek zezaju zbog toga), inače Zagrepčanka, živjela u Dobrom Dolu, školovala se u tadašnjoj jezičnoj gimnaziji i izlazila u Jabuku uz neodobravanje mojih dragih roditelja.
Koja ti je najvažnija životna odluka, i je li bila ispravna?
Uh, ne znam... možda dolazak u Englesku. Inače mislim da koju god odluku čovjek donese, ispravna je. Čak i ako nešto ne štima, naučiš se na tome, tako da su u biti sve odluke ispravne.
Koliko dugo si već u Londonu i smatraš li se dobro prihvaćenom?
25 godina.... dakle, definitivno Londončanka. (smijeh)
Samozaposlena si fotografkinja s bogatim iskustvom, uz to radiš i kao manager u jednoj turističkoj tvrtki iz Londona. Spajaš li ta dva posla? Ugodno s korisnim?
I jedan i drugi posao su freelance tako da to sve funkcionira. Puno se radi, al' budući mi je jedino radno iskustvo upravo iz Velike Britanije nemam s čim drugim usporediti, pa mi je to normalno.
U braku si 7 godina, suprug je vjerujemo velika podrška svemu što radiš i težiš. Kako balansiraš poslovni život sa privatnim?
Nekad lakše, nekad teže. Pogotovo ako odem na turneju s turistima po par tjedana pa se ne vidimo. No, imam sreću da mi je muž pun razumijevanja (ili bar dobro glumi) pa to funkcionira.
Reci nam svoja, sada već višegodišnja zapažanja o Britancima? Jesu li uistinu „hladan“ narod?
Nisu, ne. Ima ih svakakvih, naravno, kao uostalom kod svih nacionalnosti. No ako ćemo generalizirati... zanimljivi su, pomalo ekscentrični, dragi, zabavni i vole se nasmijati na svoj račun. Smiješno mi je u biti što Englezima jedna Hrvatica pokazuje ljepote Lijepe njihove.
Družiš li se sa Hrvatima iz Londona, imaš li prijatelje i drugih nacionalnosti? Kako sve funkcionira multikulturalno?
Hrvata znam slabo. Imam možda dvoje, troje prijatelja iz Hrvatske. Ostalo su uglavnom Englezi i ljudi drugih nacionalnosti.
Kakva je hrana, je li se teško priviknuti na drugačiji okus istih namirnica?
Budući da sam otišla u Englesku iznimno mlada i dok mi se nepce i gastro ukus još uvijek razvijao, nisam imala nikakvih teškoća s prehranom. Dapače, London je odlično mjesto za ljubitelje bilo kakvih nacionalnih kuhinja i bilo kakvih gastro prohtjeva. Sve se da naći i kupiti.
Osobno sam vegan koji ponekad pojede nešto vegetarijansko, a jako volim delicije iz Ottolenghi restorana, kao i iz Foodilic restorana kojega drži hrvat Peter Ilic. Također volim i dobru popodnevnu čajanku (i onda moji veganski principi odu niz vjetar jer eto, scones i clotted cream...), a to je odlično u Sanderson Hotelu ili recimo restoranu Sketch, mada ću ja otići na bilo koju popodnevnu čajanku, bilo gdje.
Plus, otkako živim u Engleskoj, postala sam pravi tea aficionado i snob i imam točno određene rituale kako se pije odličan čaj i koji su uopće odlični čajevi. Ne d'o Bog da mi netko servira inferiorni čaj. Kako drugi ljudi odu na wine tasting, tako ja odem na tea tasting. I naravno, šećer i drugi zaslađivači se nikad ne stavljaju u čaj. To mi je totalni grijeh.
Imaš li kakvih anegdota sa putovanja po UK za podijeliti sa čitateljima?
Kada smo već kod čaja, postoji bus (Afternoon Tea Bus Tour) koji vozi u obilazak Londona, dok turisti sjede, slušaju priče o gradu i uživaju uz popodnevni čaj. Što se ljudi tiče, jednom mi je jedan Amerikanac dok smo sjedili u busu i vozili se prema gradu Bath došao i rekao da je njemu vruće i možemo li uključiti klimu u busu. Pri tom je na sebi imao: laganiji kaput, sako, vestu i košulju ispod nabrojanog. Ne dao Bog da on skine koji od tih slojeva, ali ne... Klimu smo uključili. Kupac (ili u ovom slučaju putnik, je uvijek u pravu).
Engleski dijalekt se razlikuje od pokrajine do pokrajine. Tako sam jednom prilikom bila na sjeveru Engleske i uočila da se muškarci pozdravljaju sa: „All rite, cock!“ ... I nikom' ništa. (cock=muški spolni organ, ud; op.a)
Najljepša mjesta koja si posjetila i zbog čega su posebna?
U Londonu: Epping Forest. Urbana šuma s jezercima, zečevima (dobro, ima i štakora, nećemo se lagati) i predivna za bicikliranje, piknik, a često je koristim i za photoshoots.
U Engleskoj, hm, gdje da počnem... Avebury, prethistorijski kameni krug (poput Stonehengea), a usred njega selo. Bath, divan gradić i Unesco world heritage site. Cotswolds regija s kućicama kao iz bajke. Cheddar Gorge sa špiljama i divljim kozama koje se pentraju uz skoro pa okomite stijene. Podsjeća više na Austriju ili Švicarsku nego na Englesku. Stvarno je divno...
Kao osoba "oštrog oka", što misliš o građevini poznatoj po nazivu "walkie talkie"? Je li uistinu tako ružna da zasluži status najružnije zgrade u UK?
Walkie talkie... osobno mi se sviđa. Općenito jako volim taj dio Londona gdje se jako stara arhitektura miješa s novom, plus što je cijeli predio pun zanimljivih detalja, priča, itd. Walkie talkie nit' je ružan, nit' je nezanimljiv. Kako bi uostalom mogao biti nezanimljiv kad je kontroverzan? Npr. ako šetaš ispod walkie talkieja uvijek je iznimno vjetrovito. Dakle, 10 metara dalje je sunčano i mirno; čim dođeš ispod walkie talkieja, vjetar te skoro odnese. Osim toga, walkie talkie ima „moć“ otapanja automobila. Naime, zahvaljujući svojim konkavnim staklima, za sunčanih dana ona svjetlost usmjerava se u jednu točku na cesti gdje se stvara velika temperatura, te time otapa dijelove automobila koji se nađu na tom mjestu.
Jesi li se vozila na "Londonskom oku"? (London Eye, kotač sa panoramskim pogledom na London).
Jesam, vozila sam se na londonskom oku čim se otvorilo, znači 2000.god. I još jednom od tada. Sad ga pak zaobilazim u širokom luku jer je podnožje uvijek krcato turistima i moraš se laktariti kroz gužvu u svako doba dana ili noći.
Postoje razne zanimljivosti o Londonu, imaš li nam ti nešto za reći/otkriti o njima? Možda i izmišljenih; tipa da se u banku mora ući prikladno odjeven, u odijelu?
Ne, ne, ne... u banku možeš doći obučen bilo kako, pa čak i u pidžami i papučama ako baš želiš. A kad već spominjemo pidžamu i papuče; nije neuobičajeno vidjeti Engleze kako u istima obavljaju supermarket shopping... ili se u viklerima voze podzemnom.
A od drugih zanimljivosti bih izdvojila da London osim kišnih dana ima i Kišnu sobu (Rain room). To je soba u kojoj pada kiša svuda oko vas osim na mjestu na kojemu stojite. Osobno nisam bila u njoj, ali sam bila u, ajmo reći, nečemu sličnom, a to je fontana Appearing Rooms, autora Jeppe Hein. Nalazi se na Southbanku i djeca (a i odrasli) je obožavaju.
Nešto o Big Benu možda?
O, da. Slavni toranj Big Ben. Zvono se zove Big Ben, a toranj/kula se zove Elizabeth Tower. Usprkos tome svi kulu zovu Big Ben, a nikada Elizabeth Tower. Ako želiš biti malo pedantniji, možeš reći clocktower (recimo kad obavljamo ture; vodimo po Londonu).Inače; Big Ben; odnosno clocktower; odnosno Elizabeth Tower - je zericu nakrivljen. Ne do te mjere da postane leaning tower of Elizabeth, al' dovoljno da se pod nekim uglovima gledanja čak i primjeti.
Odlično barataš podacima a i zanimljivostima si zaokupila moju pažnju, sve ne bih htjela intervju privesti kraju.
Ha, ha... onda još samo nešto pred sam kraj, a upravo se radi o ha,ha,ha. (smijeh)
Moram priznati da si me zbunila. (smijeh)
Vjerujem da jesam. Naime, postoji ulica koja se zove Ha Ha (Ha Ha road), u jugoistočnom Londonu. Tamo je prije bio jarak i nekad bi se ljudi spotakli i pali; a drugi ljudi se smijali. I po tome je ulica i dobila ime. I to je nevjerojatna, ali istinita priča. Također imamo ulice ZdravoMarijo, Očenaš i Amen! (Ave Maria Lane, PaterNoster Row i Amen Corner).
Hvala ti na ugodnom druženju. Za kraj, bi li se vratila u Hrvatsku za stalno ili će ona ostati samo destinacija za posjet obitelji?
Nikad ne reci nikad, al' za sada nemam tako nešto u planu.
Fotografije: Kristina Jelčić
