Talijanski sanguinaccio, španjolska morcilla, britanski black pudding i njemački blutwurst su varijacije na temu krvavica, kobasica u koje se dodaje krv, no one su tek djelić priče o „krvavim jelima“ koja se jedu diljem svijeta. Krv se dodaje u tijesto za kruh, variva i druga jela, od davnih dana, a jedan od razloga je iskorištavanje svih dijelova životinja – „zero waste“ stoljećima prije nego što se taj termin uopće pojavio. Osim toga, životinjska krv se uglavnom smatra hranjivom i zdravom jer obiluje željezom.
Skandinavski „medenjaci“
Skandinavci su osobito kreativni kada je riječ o receptima u kojima je jedan od sastojaka krv. U njihovoj su tradiciji upisane lepinje koje se nakon pečenja dehidriraju. Iako zvuče poput kakve vampirske valute, radi se o pecivima koja se lome u veće komade pa kuhaju u juhi poput knedli, a okus im podsjeća na kakve slane medenjake. Poslužuju se s bešamelom ili kuhanim krumpirom. Jedan od dokaza koliko je kruh s krvlju neraskidiv od tradicije Sjevernjaka pokazuju i arheološki ostaci iz jednog vikinškog groba na švedskom groblju, gdje je jedan takav kruh nađen uz pokojnika.
Slani kolač
Recepti za švedski blodkorv najčešće počinju: „izmiješajte pivo i krv pa dodajte ostale sastojke“, koji uključuju brašno, maslac i začine. Smjesa se potom stavlja u kalup i peče u pećnici. Slani kolač reže na krške pa prži na maslacu. Poslužuje se s pekmezom i hrskavom slaninom. Osim uobičajenih sastojaka, u jednu od varijacija tog recepta dodaju se i svinjska mast te grožđice. U Švedskoj blodkorv jedu i djeca za školsku užinu s popečcima od krumpira i šumskim bobicama a može se kupiti i u trgovinama.
Jelenje palačinke
I Finci imaju svoj krvavi specijalitet kojim se ponose. Radi se o palačinkama tamnim kao polarna noć, no poeziju na stranu: Skandinavci su tijekom dugih hladnih zima morali iskoristiti sve što se moglo od svake životinje koju bi ulovili. Kopita u želatini, pržena srca i krvave palačinke neki su od gurmanskih primjera. Na sjeveru Norveške najviše se cijene palačinke od krvi jelena koja služi za povezivanje s drugim sastojcima, umjesto jaja. Rezultat su čvrste palačinke koje obiluju željezom, a za više slasti premazuju se pekmezom od šumskih bobica.
Crna juha
Czarnina ili czernina naziv je za krepku poljsku juhu koja se priprema s pačjom ili guščjom krvi što se može pronaći u poljskim delikatesnim trgovinama, pomiješana s octom kako bi zadržala teksturu. Iako joj ime sugerira da je juha crne boje, czarnina je crvenkasto smeđe nijanse. Osim krvi, u juhu ide sušeno voće i ocat kako bi imala karakteristični slatko-kiseli okus koji se nadopunjuje s knedlama od krumpira. Nekoć se crna juha posluživala proscima kako bi im roditelji djevojke poručili kako neće ništa biti od svadbe.
Čokoladno meso
Dinuguan se jede na Filipinima, a radi se o gustom krepkom varivu od svinjskih iznutrica i krvi. Obično se koriste pluća, bubrezi, crijeva, ali i uši i njuška. Meso se krčka u bogatom, začinjenom tamnom umaku od svinjske krvi, čilija i octa. Filipinske mame i bake koje pokušavaju natjerati djecu da zarone žlicu u varivo dinuguanu tepaju da je „čokoladno meso“. Često se poslužuje na feštama prije prasetine s ražnja uz puto, rižine loptice kuhane na pari.
Projekt velikog srca: Kupi jedan kruh, a drugi ide za pomoć beskućnicima diljem Hrvatske
