Najstariji i najugledniji teniski turnir prvi put odigran je 1877. godine na terenima All England Croquet and Lawn Tennis Cluba. Tada su igrali samo muškarci, a sedam godina kasnije uključili su se muški parovi i žene. Trebalo je proći još 38 godina da se turnir preseli na današnju lokaciju, a uslijedio je i prvi prijenos na televiziji. Iako je nekoć trava rasla na terenima US i Australian Opena, danas je Wimbledon jedini "travnati“ Grand Slam turnir.

U povijest Wimbledona upisala se i domaća teniska legenda. Goran Ivanišević bio je prvi koji je na turnir ušao s pozivnicom i otišao s peharom, a pošlo mu je za reketom i da osvoji turnir kao najslabije rangirani igrač. Karte za mečeve mogu se kupiti preko interneta, ali i na ulazu u park Wimbledon. Kupci na ulazu dobivaju kartice s brojem kako bi se spriječilo guranje i kupovina preko reda. Da bi na vrijeme stali u red, brojni posjetitelji dan prije provedu kampirajući, a u ranu zoru bude ih čuvari kako bi na vrijeme pokupili vreće za spavanje i šatore. Osim za terene, prodaju se karte i za ulazak u All England Club, gdje se mečevi mogu pogledati na jednom od videozidova. Odgodi li se meč zbog kiše, na snagu stupa "People's Sunday" ili "People's Monday“, kad se ulaznice prodaju po nižoj cijeni.

1. Kultni desert
I ove će godine kuhari za Wimbledon pripremiti otprilike 30 tona jagoda sa šlagom, delicije u kojoj igrači i posjetitelji tradicionalno uživaju u All England Clubu. Poslužit će se oko 140.000 porcija, a za to će se potrošiti oko 10.000 litara vrhnja za šlag. Organizatori predviđaju da će se prodati i 76.000 sendviča, 30.000 pizza i 16.000 porcija fish and chipsa.

2. Boje turnira
Tamnozelena i ljubičasta prepoznatljive su boje Wimbledona, ali od igrača se traži da poštuju tradiciju i igraju u bijelom. Bijela je službena u All England Clubu još od 19. stoljeća, a pravilo o bojama ne smije se prekršiti. Od trake za kosu do vezica natjecatelji su uvijek u uniformiranoj boji, a razlog tome nije prepoznatljivost igrača na terenu. Prijeke poglede izazvale su narančasti potplati na tenisicama Rogera Federera, a prašinu je podigao i Andre Agassi kada je 1991. zaigrao u vrućim hlačicama od trapera.

3. Pernati čuvar
Na nebo iznad terena pazi Rufus, sokol koji neumorno plaši golubove kako ne bi ometali igru. Prije Rufusa ptice su nerijetko znale sletjeti na teren i jesti travu, što bi igračima razbilo koncentraciju. Sokol koji je na Wimbledon došao kad je imao tek 16 tjedana poznaje svaki kutak terena i omiljena mjesta na kojima se skupljaju golubovi. Kako bi Rufus odradio svoj posao kako treba, osobito se pazi na njegovu težinu. Ne smije pregladnjeti da ne bi ugrozio golubove niti se udebljati da ne bi bio previše spor.

4. Čovjek iza trave
Neil Stubley, čovjek koji stoji iza savjesno njegovana zelenila, sa svojim timom tijekom cijele godine brine o najpoznatijoj travi na svijetu. Svakog jutra tereni se ponovno označavaju, a tlo se podvrgava različitim testiranjima kako bi se što točnije moglo predvidjeti koliko će vode navečer biti potrebno za zalijevanje. Svake godine zasije se 9 tona sjemena. Trava se zatim "šiša“ na 15 milimetara, a tijekom natjecanja skraćuje na 8 milimetara.

5. Kiša ne smeta
Od 1922. godine tek je 7 turnira odgođeno zbog kiše. Najviše kiše palo je 1991. godine. Na najmokrijem turniru palo je 69,8 mm kiše, dok je za oluje 1985. godine palo više od 25 mm u 20 minuta. Srećom, od 2009. kiša na Wimbledonu više ne predstavlja problem. Tada su organizatori turnira u All England Clubu predstavili novi pokretni krov na centralnom terenu. Tada su pred 15.000 gledatelja zaigrali Tim Henman i Kim Clijsters s jedne i Steffi Graf i Andre Agassi s druge strane.

Ako niste bili u ovom dijelu Londona, kao da niste ni posjetili glavni grad Engleske Shaftesbury Avenue, London West End Piccadilly Circus Piccadilly Circus London +3 Shaftesbury Theatre in West End, London

Najlakši put do novih ideja za putovanja. Preuzmi DNEVNIK.hr aplikaciju