Korupcija nije samo krađa javnog novca. Ona ima dalekosežne posljedice: usporava razvoj, ugrožava pravdu, odvraća investitore i – što je posebno aktualno – sabotira borbu protiv klimatskih promjena. U zemljama s visokom razinom korupcije, javnost često nema pristup informacijama, sudjelovanje građana je ograničeno, a zakoni se primjenjuju selektivno – što dodatno potkopava borbu za okoliš, zdravlje i pravdu.No kako možemo znati gdje je razina korumpiranosti najviša, a gdje najniža? I što podaci govore o Hrvatskoj?
Odgovore daje Indeks percepcije korupcije (CPI), najpoznatiji globalni alat za mjerenje korupcije u javnom sektoru, koji od 1995. godine objavljuje organizacija Transparency International. CPI ne mjeri stvarne slučajeve korupcije, nego percepciju korupcije – odnosno koliko stručnjaci i poslovni ljudi vjeruju da je javni sektor u nekoj zemlji korumpiran.
„Korupcija je globalna prijetnja koja se stalno mijenja i čini mnogo više od pukog potkopavanja razvoja – ona je ključni uzrok pada demokracije, nestabilnosti i kršenja ljudskih prava. Međunarodna zajednica i svaka nacija moraju borbu protiv korupcije učiniti glavnim i dugoročnim prioritetom. To je ključno za borbu protiv autoritarizma i osiguranje mirnog, slobodnog i održivog svijeta. Opasni trendovi otkriveni u ovogodišnjem Indeksu percepcije korupcije naglašavaju potrebu da se odmah nastave s konkretnim akcijama za rješavanje globalne korupcije“, izjavio je François Valérian, predsjednik Transparency Internationala.
Indeks se temelji na 13 neovisnih izvora podataka i svake godine rangira 180 zemalja na ljestvici od 0 (vrlo korumpirano) do 100 (vrlo čisto). Aktualni rezultati za proteklu 2024. godinu otkrivaju i zabrinjavajuće trendove – u više od dvije trećine zemalja korupcija je visoka ili stagnira, dakle ne smanjuje se, dok globalni prosjek već godinama iznosi tek 43 boda.
Na vrhu ljestvice, već tradicionalno, nalaze se Danska (90 bodova), Finska (88) i Singapur (84) – zemlje koje karakteriziraju snažne institucije, visoka transparentnost i učinkovito pravosuđe. Ove države pokazuju kako stabilne demokracije mogu osigurati nizak stupanj korupcije.
Ako krenemo odozdo naići ćemo na zemlje razorene sukobima, siromaštvom i političkom nestabilnošću – Južni Sudan (8), Somalija (9) i Venezuela (10), a slijede Sirija, Jemen, Libija, Eritreja, Ekvatorijalna Gvnineja, Nikaragva i Sudan. Riječ je o državama u kojima su institucije oslabljene ili potpuno kompromitirane, a vladavina prava gotovo ne postoji.
Hrvatska se prošle godine našla na 63. mjestu sa 47 bodova, što je pad u odnosu na prethodnu godinu kada je imala 50 bodova i bila na 57. mjestu. Taj nas rezultat svrstava među najkorumpiranije članice Europske unije.
Od 27 članica, lošije rezultate bilježe samo Rumunjska (46), Malta (46), Bugarska (43) i Mađarska (41). Kada pogledamo najbliže susjede, situacija je šarolika. Slovenija je daleko ispred nas, na 36. mjestu i s 60 bodova i 36. mjestom, dok su Crna Gora (46), Srbija (36) i Bosna i Hercegovina (35) znatno ispod Hrvatske. Međutim, u usporedbi s razvijenim članicama EU i skandinavskim zemljama, Hrvatska je daleko od poželjnih standarda.
Podaci jasno pokazuju da najnižu razinu korupcije bilježe demokratske zemlje sa snažnim institucijama i zajamčenim građanskim slobodama. Potpune demokracije u prosjeku imaju CPI rezultat od 73, dok autoritarni režimi bilježe svega 33. To dokazuje da borba protiv korupcije nije moguća bez neovisnog pravosuđa, slobodnih medija, civilnog društva i političke volje da se pravila dosljedno provode.
Izvori: Transparency International, CPI 2024.
Skok preko granice: Slovenski dvorci koji vas neće razočarati
