Galerija
Riječ je o špiljskim samostanima sagrađenima duž litice na pet stotina metara. Niknuli su u zlatno doba Gruzije – preciznije, u drugoj polovici dvanaestog stoljeća. S izgradnjom je započeo vladar Đuro III. Gruzijski kako bi se obranio protiv Turaka i Perzijanaca. Njegova kći Tamara, dovršila je utvrdu i pretvorila je u samostan. Prema legendi, Vardzia je dobila ime prema uskliku: ''Ak var Dzia!'' – „Ovdje sam, ujače!“, što je uzviknula kraljica Tamara kada se izgubila u labirintu špilja i dozivala ujaka koji ju je tražio.
No ljudi su već u brončanom dobu živjeli u Vardziji. Neke od najstarijih pećinskih skloništa u tom području datiraju još iz 8. stoljeća, ali tada su bila izrazito skromna, bez ikakvog sjaja. Za Tamarine vladavine Gruzija je procvjetala, kako politički i ekonomski, tako i kulturno. Osim toga je i slomila otpor gotovo svih susjednih muslimanskih država. Tamara je odigrala značajnu ulogu u gruzijskoj povijesti, a zemlja će je zauvijek pamtiti po hrabrosti i snazi. Tijekom njezine vladavine postignuti su brojni kulturni uspjesi i vojne pobjede.
Tijekom vojnog sukoba sa Seldžucima Tamara je živjela sa svojom pratnjom u Vardzia. Brojne sobe koje je posjedovala trebale su zbuniti neprijatelja i sakriti joj trag u slučaju opasnosti. I danas se ondje mogu vidjeti tzv. Tamarine odaje. Vardzia je postala i religijsko mjesto jer je Tamara naredila izgradnju Vardzijske pećinske opatije u kojoj je moglo živjeti više od 2000 redovnika.
Zeleni grad
U naponu snage, kompleks uklesan u stijenu sastojao se od 6.000 prostorija raspoređenih na 19 razina, uključujući 25 vinskih podruma, samostan, 15 kapelica i ljekarnu, a sve to činilo je živopisni srednjovjekovni grad i samostan. U njemu je živjelo čak 50 tisuća ljudi! Bio je to samoodrživi kompleks zelene ekonomije. Plodno tlo, rijeka u podnožju i terase sa sustavom navodnjavanja pogodovale su razvoju poljoprivrede te omogućavale svojim stanovnicima dovoljno hrane i vode.
Vardzia se uspješno branila od vanjskih prijetnji, ali ne i od prirodnih nepogoda. Kameni grad izazivao je divljenje sve do 13. stoljeća, kada ga je zatresao tako snažan potres da se odlomilo i golemo kamenje s planine. Velik dio kompleksa je nepovratno uništen, a ogoljeni dijelovi postali su vidljivi neprijatelju. Većina ljudi je otišla, ali redovnici su ostali i obnovili crkvu te nastavili ondje živjeti sve do 16. stoljeća. Godine 1551. Perzijanci su napali opatiju i ubili sve redovnike.
Nakon njihovih osvajanja grad je ostao napušten. Danas pak u pećinama živi nekoliko redovnika, a posjetitelji mogu ulaziti, hodati tunelima, razgledavati crkve i prostorije te osjetiti mističnu prošlost zadivljujućeg djela ljudskih ruku. Još uvijek se mogu vidjeti ostaci peći za kruh, nekadašnja blagovaonica, ljekarna i vinski podrumi. Također se mogu uočiti tragovi glinenih cijevi koje su bile dio drevnog sustava navodnjavanja.
Što vidjeti u okolici?
Odlučite li otputovati u Gruziju i razgledati Vardziju, dobro je znati da najbolji pogled na pećine puca sa suprotne strane rijeke Mtkvari. Točno mjesto je označeno na Google Maps kao “Vardzia cave town viewpoint”. Nalazi se uz cestu, prije nego što pređete rijeku prema ulazu. Dolazite li automobilom, uživat ćete u posljednjem dijelu puta koji prati slikovitu rijeku i inspirira na stajanje, uživanje u zelenilu i piknik nakon posjeta Vardziji. Ako niste za ručak u prirodi, odlučiti se možete i za neki od restorana uz obalu rijeke.
Vardzia se reklamira kao odlična lokacija za jednodnevni izlet iz Tbilisija, Kutaisija ili Borjomija, ali poznavatelji će vam reći da ondje ima dovoljno ljepota i zanimljivosti za višednevno istraživanje. Samo nekoliko kilometara južno od Vardzije nalaze se ruševine tvrđave Tmogvi, smještene na vrhu litice visoko iznad kanjona s pogledom za pamćenje. U 9. stoljeću ovo je bio veliki kompleks i vojna utvrda. Teško je stradao u potresu 1238. i danas su ostale samo ruševine koje potiču maštu. Glavni razlog posjeta su zadivljujući pogledi na zelene pejzaže doline rijeke Mtkvari.
Malo tko zna da od Vardzije pješice možete doći i do vrućih izvora vode, na kojima se nerijetko opuštaju planinari. Do njih ne vode znakovi niti reklame pa je za upute najbolje pitati lokalce.
Na samo nekoliko kilometara od Vardzije nalaze se pećine Vanis Kvabebi, koje ne dobivaju zasluženu pažnju posjetitelja. Starije su od Vardzije, a u 8. stoljeću su imale veliki vjerski značaj. Ondje i danas živi nekoliko redovnika. Stoga, odvede li vas put na jug Gruzije, odvojite dovoljno vremena za istraživanje svih njezinih ljepota i posebnosti.
Ovo je 20 najljepših luka na svijetu, a i Hrvatska se našla na popisu!
