Male kućice pod zemljom i travom postale su popularne od Gospodara prstenova, pa osim onih "originalnih" na filmskom setu na Novom Zelandu, po svijetu niču nove, kao turističke atrakcije i smještaj. No, postoje i "hobitske" kućice čija je tradicija gradnje stara gotovo tisućljeće, a one su štitile svoje stanare od vanjskih uvjeta na Islandu.
Prema UNESCO-u, kojemu je Islandski nacionalni muzej podnio zahtjev za uvrštavanjem ovih nastamba na popis svjetske baštine, nestandardna gradnja na Islandu počela je još u 9. stoljeću.
Za gradnju zemljanih kuća koristio se treset, a drvene grede su korištene za nosivu strukturu. Između greda formirali su se debeli zidovi od treseta, koji se koristio i kao pokrov. Ponekad se kombiniralo i kamenje za zidove.
Sam materijal nije se mijenjao kroz stoljeća, no oblik gradnje je. Zemljane kuće razvile su se iz tzv. dugih kuća. Takve veće kuće imale su više funkcija, podijeljene na 2 ili 3 dijela zidovima. S vremenom dugim kućama su se dodavale manje, pa se i originalna "glavna" građevina smanjivala.
Tako je formiran novi tip gradnje, grupa manjih kuća međusobno povezana prolazom, a ovaj oblik dominirao je od srednjeg vijeka do 19. stoljeća. U njima se i živjelo i radilo.
Iako se gradnja zemljanih kuća u Europi se prakticirala još od željeznog doba, a karakteristična je bila i za Norvešku, Škotsku, Irsku, Grenland i druge zemlje, na Islandu je speceifična zbog drvene konstrukcije i prolaza između više malih kuća koje su zajedno tvorile jedan objekt.
S obzirom na materijale gradnje, one su se često morale renovirati. Sjevernije na Islandu vijek trajanja kuća bio je čak i 70 godina, dok je južnije bio triput kraći.
Bogatiji su ih iznutra oblagali drvetom, siromašniji samo jednu prostoriju, a neki ni to. Drvo je služilo i kao izolator da štiti od hladnih islandskih zima. Iako bi se vatra upalila u kuhinji, ona nije bila dovoljna da ugrije prostor.
Mnogi seljaci s generacije na generaciju prenosili su znanje gradnje ovih kuća. Još ih nekoliko zna ovu vještinu, a prenose je i dalje na svoje potomke. S početkom korištenja betona kao građevnog materijala, on se također počeo koristiti i u gradnji ovih kuća.
Zemljane kuće više nisu naseljene, ali postoje kao spomenik na dugu i zanimljivu povijest ovih krajeva. Neke su pretvorene u privatne muzeje pa se mogu doći obići.
