Uhvatimo li se kako kukamo jer nam nedostaje neki od predmeta po koji bismo rado skoknuli do trgovine, ali nam prilike ne dopuštaju, možemo se utješiti da je nekoć bilo puno gore – ili bolje, kako se uzme. O tome kako su ljudi prije živjeli bez toaletnog papira, pisali smo ovdje, a povjesničarka Amy Azzarito nedavno je oduševila novom knjigom The Elements of Home, gdje je navela zanimljivosti vezane za predmete iz svakodnevnog života.
Vražja vilica
Vjerovali ili ne, vilicu nekoć nisu koristili jer se smatrala nehigijenskom, a neki su je se i bojali jer je izgledala poput kakvog vražjeg predmeta. Prve vilice su se koristile u Bizantskom carstvu, no tada nisu bile društveno prihvatljive. Tek nakon što su Talijani shvatili da ne mogu samo tako jesti voće u sirupu bez prljanja odjeće nastupila je renesansa vilice.
Buđenje "na kamenčiće"
Prvi mehanički satovi nastali su u osmom stoljeću, da bi u četrnaestom svaki grad imao veliki sat zahvaljujući kojem bi stanovnici obavljali svoje aktivnosti u dogovoreno vrijeme. Nakon što su satovi postali luksuz, Napoleon se pobrinuo da uvijek zna koliko je sati. 36 satova nisu bili ni približno dovoljni za njegovih 1500 soba, ali nekako se snalazio.
Kada još nisu svi mogli imati svoj sat, radnici bi platili žive budilice, odnosno ljude koji bi im bacali kamenčiće pod prozor kako bi se probudili na vrijeme da ne zakasne na posao.
Kome treba bojler?
U drevnoj Grčkoj čvrsto su vjerovali da nema ništa bolje od hladnog tuša, odnosno kante ledene vode nakon vježbanja. Topla voda je u to vrijeme bila rezervirana za "mekušce" ili bolesnike koji bi se grijali u termama. Od 1500. do 1700. kupanje nije bilo preporučljivo jer se vjerovalo da voda može oslijepiti čovjeka te da otvara pore i vrata bolestima te slabi tijelo, a era kupki je krenula s Viktorijancima koji su vjerovali su voda liječi.
Zbog toga su odlazili do potoka i rijeka, koji su često bili vrlo daleko pa su putovanja trajala danima i tjednima. Stoga su osmislili ljuljajuće kade koje oponašaju kretanje vode u prirodi.
Hvala Suncu na naslonjaču...
Luju XIV, kralju Francuske koji se nazivao i Bogomdani, Veliki i Kralj Sunce možemo zahvaliti na udobnosti dok neumorno gledamo filmove i serije pred televizorom na foteljama i kaučima. Tijekom srednjeg vijeka, kraljice i kraljevi bi na putovanja od dvorca do dvorca nosili namještaj.
Tijekom građanskog rata Luj XIV je otputovao u Saint-Germain-en-Laye gdje njegovi gosti nisu imali svoje mjesto za sjedenje. Luju je bilo toliko neugodno da se bacio na osmišljavanje udobnog namještaja, kojim je i napunio Versailles.
